Visoko funkcionalna depresija: kako je prepoznati

Visoko funkcionalna depresija krije se iza produktivnosti i perfekcionizma. Visoko funkcionalna depresija se ne može prepoznati na prvi pogled.

Osobe koje pate od nje obavljaju svoj posao, bave se sportom, aktivni su na društvenim mrežama i sa osmjehom pozdravljaju druge. Međutim, ova prividna normalnost krije jednu vrstu depresije koja se godinama može manifestovati u veoma ozbiljnim epizodama.

Depresija se obično može prepoznati po tome što su oboljeli od nje bezvoljni i tužni i ne osjećaju se sposobnim da se suoče sa izazovima svakodnevnog života. Stanje trajne patnje ne može se uvijek prepoznati po ovim simptomima, jer se mogu javiti i maskirana bespomoćnost i skriveni simptomi.
Iza normalnog ponašanja i svakodnevnih aktivnosti može se kriti visoko funkcionalna depresija. Postupno se u tajnosti razvija velika malaksalost koja počinje već ujutru. Prvi sati u danu su praćeni dubokom anksioznošću, sa pritiskom da osoba ispuni sve obaveze i suoči se sa svakodnevnim izazovima. 

Visoko funkcionalna depresija: Kako se manifestuje?
Visoko funkcionalna depresija opisuje kliničku distimiju. Međutim, ona ima posebnu osobinu koja se razlikuje od klasične dijagnoze: oboljeli ne pate od nedostatak energije. To su osobe perfekcionisti i ne dozvoljavaju sebi da pogriješe niti odustanu. Neko ko se bori sa ovom depresijom može da ustane svaki dan i ispuni svoje obaveze. Mogu biti uspješni i visoko kompetentni ljudi za koje mi nikada ne bismo pomislili da se bore sa tugom, očajem i beznađem iznutra. Visoko funkcionalna depresija je ozbiljna bolest koja je u nekim slučajevima povezana sa povećanim rizikom od suicida. Ostali ljudi iz okruženja obično ne znaju ništa o patnji oboljelee osobe, koja naizgled vodi savršen život. Dramatični kraj je obično potpuno neočekivan i iznenađujući. Isto tako, ne smijemo zanemariti još jedan važan aspekat. Studije, poput istraživanja sprovedenog na Univerzitetu medicine na Univerzitetu u Pitsburgu (SAD), pokazuju da skoro 6 posto populacije pati od distimije. Neprepoznavanje ove ozbiljne bolesti ili netraženje stručne pomoći može imati ozbiljne posljedice. 

Osobe koje pate ne osjećaju radost, nadu niti motivaciju
Osobe s visoko funkcionalnom depresijom ne mogu izraziti pozitivne emocije. Ne doživljavaju radost, nisu su motivisani za postizanje ciljeva i ne mogu uživati ​​u slobodnom vremenu ili hobijima. I dalje se trude da izgledaju normalno, budu efikasni i simuliraju svoje blagostanje.

Visoko funkcionalna depresija: Nemilosrdna samokritika
Kao što je već ukratko spomenuto, ovom vrstom depresije posebno su pogođeni vrlo samokritični ljudi koji od sebe zahtijevaju mnogo. Oni su perfekcionisti i orijentisani na performanse, stoje između iscrpljenosti i sopstvenih očekivanja u pogledu performansi i ne dozvoljavaju sebi da nešto pogrešo urade ili ne uspiju u nečemu. Oni gledaju na stvarnost punu grešaka i neuspjeha, što povećava njihovu patnju. ​Male stvari postaju problem: kašnjenje, pun metro, partnerov zaborav, haotična dječija soba...sve ove svakodnevne stvari su problematične za oboljele i predstavljaju veliki teret. Male stvari ih mogu baciti u očaj, jer perfekcionizam je njihov prioritet. Stoga često pretjeraju i pate od intenzivnog stresa.

Međutim, u ovim situacijama zahtijevaju još veću produktivnost kako bi pokušali riješiti probleme. No, psihološke posljedice su ogromne. Prisiljavaju sebe da nastave sve dok potpunog iscrpljivanja.

Visoko funkcionalna depresija: neefikasne strategije suočavanja
Oboljeli ljudi često pate od distimije dugo vremena, ali su svjesni svog bola i nesreće. Međutim, to ih ne tjera da potraže stručnu pomoć. Većinu vremena odlučuju da razviju vlastite strategije za rješavanje ove situacije. Ali ovi načini nisu rješenje, već bijeg. Oni ih koriste da zakamufliraju svoje probleme i potisnu ih. Ljudi sa visoko funkcionalnom depresijom prisiljavaju sebe da gledaju svoje omiljene serije, intenzivno vježbaju i budu produktivni. U ekstremnim slučajevima to može dovesti do upotrebe alkohola ili supstanci. Ne mogu se zaustaviti i priznati da im je potrebna pomoć. Žive brzo kako bi sebi dokazali svoju efikasnost i sakrili realnost koja je ozbiljna i uznemirujuća. Realnost iza ove vrste depresije je da oboljeli ne mogu da se nose sa sobom i svojim svakodnevnim životom. Ne mogu usporiti, priznati svoj problem i zatražiti pomoć. Distimija se može liječiti, a oboljeli ljudi mogu koristiti terapiju kako bi poboljšali kvalitetu svog života, razumjeli svoja osjećanja i lakše se nosili sa svakodnevnim životom.

​
REFERENCE:
1. Persistent depressive disorder. (2019). https://americanaddictioncenters.org/treating-depression-substance-abuse/persistent
2. Reynolds, C, R., & Kamphaus, R, W. (2013). Persistent depressive disorder (dysthymia). https://images.pearsonclinical.com/images/assets/basc 3/basc3resources/DSM5_DiagnosticCriteria_PersistentDepressiveDisorder.pdf
3. Sansone, R. A., & Sansone, L. A. (2009). Dysthymic disorder: Forlorn and overlooked? https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2719439/