Zašto se osjećate zaglavljeni u negativnosti ako patite od anksioznosti i poremećaja raspoloženja?

Poremećaji raspoloženja i anksioznost - karakterizirani postojanom i često ponavljajućom negativnošću - čine više od polovine psihosocijalnih invaliditeta širom svijeta, a mnogi ljudi koji pate od ovih stanja ne reagiraju na standardne tretmane i liječenja. Ako ste jedan od njih, novo istraživanje nudi novu nadu.

U nedavnoj studiji sa Sveučilišta British Columbia, objavljenog u JAMA Psychiatry, istraživači su razmotrili zašto se pacijenti sa velikim depresivnim poremećajem, bipolarnim poremećajem, anksioznim poremećajima i post-traumatskim stresnim poremećajem zaglave u negativnim raspoloženjima i obrascima razmišljanja koji nisu samo tvrdokorni i stalni, nego često se čine neizbježnim. ​​
Istraživači su izvršili meta-analizu više od 9.000 pretraga mozga iz prethodno objavljenih studija, uspoređujući moždanu aktivnost 4.755 zdravih odraslih osoba sa moždanom aktivnošću 4.507 pacijenata s dijagnozom poremećaja raspoloženja i anksioznosti.

Na temelju analiza, utvrdili su da pacijenti sa anksioznošću i poremećajima raspoloženja dijele iste abnormalnosti u područjima mozga koja su uključena u kontrolu spoznaje i emocija.
Istraživači su otkrili da pacijenti koji pate od ovih mentalnih stanja imaju značajno nižu aktivnost u inferiornom prefrontalnom i parietalnom korteksu, insulama (moždanim otocima) i područjima koja su aktivno uključena u moždani krug radi kognitivne i emocionalne kontrole i za zaustavljanje mentalnih aktivnosti, i za prelazak na nove. Istraživači su takođe otkrili da osobe sa poremećajima raspoloženja i anksioznosti pokazuju hiperaktivnost u prednjem dijelu cingulata, lijevoj amigdali i talamusu, regijama mozga koji zajedno rade na procesuiranju osjećaja i emocija.
Zašto je to važno? Ova studija daje temelj za daljnje istraživanje zajedničkih karakteristika koje posebno ciljaju ova područja mozga i moglo bi dovesti do mnogo boljeg liječenja za one koji žive s poremećajima raspoloženja i sa anksioznošću.

(stručni izvor:
​psychologytoday.com)