Zašto tuga traje duže od ostalih emocija?

​Postoje trenuci kada tuga postaje ta emocija koja kao da prožima sve. Možemo provesti sedmice, pa i mjesece osjećajući njeno prisustvo i naravno njene posljedice. Zašto je to tako?

​Zašto tuga traje duže od ostalih emocija? Mnogi od nas su imali takav osjećaj. Kada se pojavi, smjesti se u naš uma kao najgori pratilac. Zagrli nas svojim velom koji prigušuje sve ostale boje svojim sivim tonovima, pozivajući nas da se danima ili sedmicama skrivamo u ljusci naše introspekcije.

Malo je emocija koje su tako očigledan primjer onoga što često postoji: suočavanje sa više od jednog razočaranja, suočavanje sa gubicima, suočavanje sa žaljenjem i odjek onih stvari koje se više nikada neće vratiti.
Takođe, postoji nešto što zasigurno znamo. Nije je lako dezinficirati, pobjeći od nje ili pokušati je odložiti poput nekoga ko u ladici odlaže poklon koji mu se ne sviđa. Tuga traje mnogo duže od emocija poput iznenađenja, radosti, dosade, gađenja ili čak ljutnje. Međutim, činjenica da je to tako ima svoju svrhu. Analizirajmo.

​Razlozi zbog kojih tuga traje duže od ostalih emocija
Tuga, kao i mnoge emocije, teško pogađa. Ne znamo šta sa njom učiniti. Kada je doživimo, želimo se riješiti njenog prisustva kao da je to naš najgori neprijatelj. Štaviše, često, ako neko opazi našu malodušnost i potištenost izraza lica, pokušava nam to rečći onim često korištenim i pogrešnim izrazom "oraspoloži se, ne vrijedi biti takav, život je kratak.

U našoj kolektivnoj ideologiji, ovu emociju povezujemo ​​sa slabošću i možda je to razlog zašto nastavljamo da se bavimo ovim stanjem na tako pogrešan način. Dakle, nešto na što nam ukazuje Paul Ekman,  psiholog pionir u proučavanju emocija, jeste da bi naš psihološki univerzum bio mnogo bolji kada bismo bolje razumjeli ta psihofiziološka stanja.
​Za početak, nešto što nam on sam objašnjava u knjigama poput Poznavanje naših emocija, napisanim sa Danielom Golemanom, jeste da tuga traje duže od ostalih emocija zbog vrlo specifične činjenice: ona se sastoji od mnogih drugih emocija. Odnosno, suočeni smo sa složenom emocijom koja nikada ne dolazi sama. To je poput čepa na boci u kojoj ne znamo šta je, a kada je otčepimo, otkrijemo da u njoj žive bijes, ljutnja i čak strah.
Raspetljavajući je, „saznajući od čega je napravljena“ pomoglo bi nam da je mnogo bolje shvatimo kako bismo je prevladali, ali postoji više faktora koji objašnjavaju zašto je ovo emocionalno stanje upornije i teže od ostalih.

Tuga je proporcionalna događaju koji je uzrokuje i načinu na koji je tumačimo
Pet godina ste u vezi za koju ste dali sve. Potrudili ste se da stvari funkcioniraju, ali na kraju vidite da to neće ići tako. Najbolje je napustiti tu osobu. Nakon prekida i nakon toliko duge borbe za tu ljubav, ono što osjećate sada je beskrajna tuga. A to stanje traje može trajati mjesecima ili čak godinama.

Ali, druga osoba u istim takvim okolnostima odluku o prekidu tumači kao olakšanje. Ovaj mali primjer pokazuje nam nešto vrlo jednostavno. Tuga traje duže od ostalih emocija jer su njeni okidači važniji. Jer su povezani sa događajima koji mogu biti traumatični. Međutim, sve takođe ovisi o načinu na koji se to iskustvo tumači.
​
Štaviše, pored načina na koji filtriramo tu činjenicu, postoje i naše vještine suočavanja sa tugom. Postoje ljudi koji imaju elastičniji pristup rješavanju nedaća. Drugi, s druge strane, upadaju u stanja bespomoćnosti koja ovu bolest čine trajnijom.

​Opasnost od "začaranog kruga": kada misli hrane tugu
Univerzitet u Leuvenu sproveo je studiju kako bi malo dublje zašao u razumijevanje osjećaja tuge. Zanimalo ih je koliko dugo u prosjeku traju psihofiziološke stvarnosti poput radosti, straha, srama, itd... Nešto što je bilo evidentno je da sreća nije onakvo stanje koje mi mislimo da jeste. 

• Emocije poput straha, iznenađenja, dosade ili gađenja trajale su vrlo kratko. Međutim, u cijelom analiziranom uzorku postojalo je stanje koje se uvijek doživljavalo kao trajno: tuga.
• Istraživači su željeli razumjeti šta je motiviralo te dokaze. Zbog čega se tuga ne smiruje tjednima ili čak mjesecima u našem životu? Odgovor je u našim misaonim obrascima.
• Neprestano razmišljanje o podražaju koji je pokrenuo ovo stanje otežava njegovo nestajanje.

Činjenica da nismo prestali razmišljati o tom nekom događaju koji je uzrokovao naše razočaranje, gubitak ili patnju ne samo da čini tugu trajnijom, već je i pojačava.
Postoji i još jedna činjenica. Ponekad ovu emociju možemo iskusiti bez određenog motivatora. Međutim, naše razmišljanje i dalje ostaje onaj kotao koji podstiče malodušnost, koji "podgrijava" patnju i negativnost.

​Zašto tuga traje duže od ostalih emocija? Otpor
Jedan od razloga zašto tuga traje duže od ostalih emocija je i naš otpor prema njoj. Odbijanje prihvatanja ovog osjećaja otežava njegovo upravljanje.
Zdravlje takođe potvrđuje svaku emociju, razumijevajući da su u neobičnim situacijama komplicirane emocije normalne. Ako ih shvatimo, prihvatimo i znamo kako se nositi s njima, to nam daje ravnotežu i omogućava nam da se bolje krećemo kroz dane smirenja i nedaća.
Stoga je vrijeme da preformulišemo mnoge od onih shema koje su nam usadjene. Nije jak onaj koji najviše podnese i koji se može nositi sa svime. Jak je taj koji sebi dozvoli da padne, da se sabere, da zaplače da bi mu laknulo, i skloni se u svoju introspekciju da donese bolje odluke.

​Opiranje i pretvaranje da nam život ne može ništai, ranu čini samo većom, a tugu opsežnijom i trajnijom. Kao što Antonio Damasio ističe , ljudi nisu racionalna bića koja postaju emocionalna, mi smo emocionalna bića koja rasuđuju. Vještina emocionalne svijesti omogućava nam zadovoljniji i zdraviji život.

(reference:
exploringyourmind.com)