Želim da raskinem sa narcisom, ali ne mogu

Partnerima narcisa često je teško donijeti konačnu odluku i odmah napustiti narcisa. Iako ih narcis ne tretira kao ravnopravne i ne pruža punu ljubav, oni i dalje gaje osjećanja prema narcisoidnoj osobi.​

„Želim da raskinem, ali ne mogu to da uradim!“ često je vapaj kod partnera narcisa koji jednostavno ne znaju šta da rade jer im se konstantno vrte iste misli i osjećanja, kojih se nikako ne mogu osloboditi. Mnogi partneri žele raskinuti jer više ne mogu tolerisati narcisovo ponašanje, pate od njihovog sebičluka i bezobzirnosti i jednostavno su očajni – jer ne znaju kako raskinuti.

Njihov um im govori da stvari ne mogu dalje i da se nešto mora promijeniti. Ali nakon što su pokušali sve da se prilagode narcisovom neprikladnom ponašanju, ispune njihove visoke standarde i da ih zadovolje, više nemaju nijednu ideju šta sljedeće da rade - a često ni snage - da pokušaju nešto novo.
Oni znaju da je raskid jedini način da pobjegnu od narcisovog maltretiranja i uvreda. Vjeruju da je to jedini način da oslobode destruktivnog uticaja narcisa i ponovo vode bezbrižan i slobodan život. Ali njihova osjećanja ne igraju ulogu u ovom rješenju: pošto je narcis uspio da tokom veze svog partnera dovede u emocionalnu zavisnost (traumatsko vezivanje), partner sada vjeruje da više ne može da živi i da bude srećan bez narcisa.
Osim negativnih osobina, narcis ima i šarmantnu stranu: može se impresivno udvarati partneru i majstorski ga zavoditi. Može mu pružiti trenutke od kojih zastaje dah, koje partner nikada ne može zaboraviti i za kojima uvijek čezne. Narcis laska partneru ovim oblikom zavođenja, pri čemu partner vjeruje da je pronašao osobu iz snova za cijeli život (svoju srodnu dušu). Rezultat je da više ne može odustati od narcisa i još uvijek vjeruje u savršenu ljubav čak i kada narcis pokazuje svoju najodvratniju stranu.

Želim da raskinem, ali ne mogu - jer osjećanja su poludjela!
U toku veze, narcis uspijeva da natjera svog partnera da počne da sumnja u sopstvenu percepciju. Budući da narcis prihvata samo svoju istinu, narcis potiskuje partnerove ideje i nameće mu svoju idealnu sliku veze, stalno izvrće činjenice, laže, negira svaku krivicu, obezvređuje partnera i potvrđuje mu/joj da stvari nisu u redu.  Budući da je tako dominantan i uvjerljiv, partneru je teško ignorirati narcisovu procjenu i vjerovati vlastitoj percepciji.
Posljedice su uporna sumnja u sebe i sve veći nedostatak samostalnosti jer partner nikada nije siguran da li ispravno procjenjuje situaciju i da li se ispravno ponaša. U nekom trenutku više ne radi ništa bez prethodnog savjetovanja sa narcisom ili mu prepušta odluke od samog početka. Narcisovoj prosudbi se pridaje takva težina da se partneri orijentišu samo na nju i potiskuju gotovo sve sopstvene prosudbe. Kao rezultat toga, partner se može osjećati sigurno samo kada narcis afirmiše ono što partner govori ili radi - i na taj način postaje emocionalno ovisan o njemu.
Osim uporne sumnje u sebe, ambivalentna osjećanja dovode do unutrašnje paralize i smanjene sposobnosti donošenja odluka, tako da se partner ne može razdvojiti od narcisa iako to zaista želi. Ta osjećanja se pojavljuju iznova i iznova i otežavaju konačnu odluku:
Čežnja: I dalje postoje osjećanja prema narcisu. Kada partneri razmišljaju o narcisu, javljaju im se uspomene na mnoge lijepe trenutke i požele da sve može biti jednako lijepo kao što je bilo nekada. Gube se u simpatijama, vide samo pozitivne aspekte veze i žude za strašću minulih dana. U svojoj mašti, tada dolaze do zaključka da su oni i narcis u osnovi savršeni spoj.
Nada: Partneri ne mogu odustati od nade da će se narcis jednog dana promijeniti ili da će i dalje moći da se prilagode narcisu na način da će narcis od sada biti zadovoljan njima i nikada više neće naći razlog za kritiku. Oni samo žele da nastave da vjeruju da će sve krenuti na bolje.
Sumnje i samoomalovažavanje: Partneri sumnjaju u svoje sposobnosti i ljuti su što nisu u stanju da imaju srećnu vezu: „Zašto ja to ne mogu?“ – „Drugi to mogu!“ – „Kako da učinim da ovo funkcioniše”  Tada partner više ne može odbaciti takve uporne misli i samoprijekor. Misle da su loša osoba ako ne mogu da održe vezu, a onda očajnički žele da dokažu sebi da to i dalje mogu.
Krivica: Ne žele da ostave narcisa jer vjeruju da neće moći sami da se izbore, da će značajno patiti nakon raskida ili čak nauditi sebi. Ponekad se osjećaju i krivima jer je narcis učinio toliko za njih – a da nisu ni uzeli u obzir koliko su im štete narcisi nanijeli. Ili ne žele razočarati svoju porodicu ili prijatelje ili uništiti idealan svijet svoje djece.
Strah: Strah je glavna prepreka za donošenje odluke o raskidu. Mogu se javiti sljedeći strahovi:

• strah usamljenosti i samoće,
• strah od toga da se više neće moći naći odgovarajući partner za život,
• strah od priznanja neuspjeha,
• strah od daljeg maltretiranja ili nasilja od strane narcisa nakon raskida,
• strah od gubitak prijatelja i poznanika,
• strah od bola od odvajanja,
• strah od odnosa narcisa sa drugim partnerom,
• strah od gubitka djece,
• strah od materijalnog gubitka ili društvenog kolapsa.

Ljutnja:  Sveznajući stav narcisa, stalna kritika svega što utiče na njihovog partnera, snishodljiv i podrugljiv odnos, samopravednost i nedostatak empatije – sve to izaziva ljutnju kod partnera. Ponekad partner samo želi da udari narcisa zbog njegove/njene drskosti, a ponekad je narcisoidni partner toliko mrzak da osoba poželi da povrati pri samoj pomisli na narcisa. Ili kuje planove za osvetu kako bi uzvratio narcisu, ali onda ga grize savjest.

Želim da raskinem, ali ne mogu - i zato opraštam narcisu!
Nesigurnost, sumnje i konfliktna osjećanja sprečavaju partnera da donese jasnu odluku i dovode do toga da se partner stalno vrti u krug. Dešava se da je partner potpuno siguran da želi da ode, a onda počne da sumnja u svoju odluku, jer ipak želi da ostane. U škripcu je i ne može da smisli pravi način. Stoga se iznova i iznova ispituju svi aspekti odnosa, kao i sve prednosti i mane kako bi se došlo do konačnog zaključka.
Tokom takvih uznemirujućih trenutaka, žrtve imaju tendenciju da se ponovo osvrću na narcisovo neprikladno ponašanje i prisjećaju se prošlih situacija, samo da bi zaključili da narcis nije tako loš prema njima kao što su isprva mislili. Partneri tada ili sami sebe krive za nepromišljeno ponašanje narcisa ili odobravaju njihovo sebično ponašanje i stoga im opraštaju pogrešne korake.
Na ovaj način se narcisovo ponašanje "elegantno" isključuje kao razlog za razdvajanje - i onda odjednom nema razloga zašto bi se partneri uopšte trebali razdvojiti. Čim narcisov partner ponovo stavi "ružičaste naočare", svi problemi u vezi sa narcisom odjednom nestaju. Ovim potezom partner zaustavlja vječnu sumnju u sebe i izbjegava neugodnu odluku. Takođe, u svom umu partneri mogu doći i do zaključka da jednostavno nisu dovoljno dobri za narcisa i stoga žele da ih napuste. Ali oni sebi nikada ne bi priznali ovu sramotu - radije bi se više trudili oko narcisa nego priznali da nikada ne mogu ugoditi narcisoidu.

Želim da raskinem, ali ne mogu - pa ću otići i ponovo se vratiti!
Držati se narcisa, pa ga puštati znači ne znati kako da se nosite sa mogućim posljedicama. Veza je nezadovoljavajuća, možda čak i izuzetno stresna - ali i dalje je poznata i stoga je bolje ostati uz narcisa nego zakoračiti u nepoznatu budućnost. Budući da partner nije u stanju da donese jasnu i nedvosmislenu odluku na koju sev može čvrsto osloniti, često nastaju takozvane "on-off" veze.
Odlazi se – više zbog emocija – jer se više ne može podnijeti napetost i naprezanje sa narcisom, ali se nakon kratkog vremena ponovo čezne za njim. Tada dolazi do zbližavanja na različite načine, razgovarate o stvarima, gledate se duboko u oči, vidite samo ono pozitivno u drugom i ulazite u krevet s njim – dok ponovo ne izbije sukob. Onda će u nekom trenutku ponovo doći do razdvajanja sa naknadnim pomirenjem.

Ovaj ciklus razdvajanja i pomirenja može trajati godinama i ukorijenjen je u činjenici da se ne prepoznaje suštinski konflikt u odnosu sa narcisom, da se žrtve ne mogu odlučiti na konačno razdvajanje iz gore navedenih razloga i stalno ponavljaju isti scenario.  Ali žrtve su sklone ili lagati same sebi i uvjeravati sebe da će "ovog puta" biti bolje, ili prihvataju prividnu neizbježnost ciklusa i gube hrabrost.

Želim da se odvojim od narcisa, ali ne mogu - šta da radim?
Budući da je ambivalentno emocionalno stanje razlog neodlučnosti, žrtve se moraju nositi sa svojim emocionalnim stanjem na drugačiji način. Obično percipiraju emocionalnu "vrevu" unutar sebe, ali ne mogu pravilno imenovati i protumačiti svoja osjećanja. Stoga, žrtve moraju naučiti da razmrse zamršeni lanac svojih osjećanja. Pogledajte u sebe i zapitajte se: Kakav je vaš trenutni osjećaj? Od čega se sastoji: krivice, straha ili očaja? Da li je to čežnja i da li ta čežnja zaista znači da volite narcisa ili je to čežnja za nečim drugim? Šta vam tačno nedostataje?
Kada su partneri preplavljeni osjećajem čežnje i moraju razmišljati o narcisu, često manje čeznu za njim/njom lično, a više za idealom životnog partnera i odnosom koji imaju na umu, ali koji sa narcisom nije ostvariv. Žele da budu primijećeni i voljeni u vezi, da ih partner tretira sa ljubavlju i da ih cijeni i da se mogu opustiti. Ukratko: svaka osoba želi da je neko drugi prihvati i voli, a da se ne mora mijenjati kako bi udovoljila partnera.  
Potreba da budete primijećeni i voljeni može se zadovoljiti i na druge načine – za to vam ne treba narcis. Zapamtite da je sa narcisima sve laž, prepoznajte svoja osjećanja, razmrsite ih i krenite polako na put izliječenja. Liječenje i izliječenje će trajati, i bitno je da žrtva to zna.

NAPOMENA: Ukoliko prolazite kroz težak period, ukoliko ne znate kako da se izvučete iz traumatske vezanosti za narcisa, ukoliko ne možete funkcionisati i izgurati sami, ne oklijevajte, već potražite stručnu pomoć. Mnogo je žrtvi kojima zaista treba stručna pomoć tokom i nakon ovih veza.