Život nakon traume: šta možemo učiniti da pomognemo sebi?

Prometne nesreće, zrakoplovne nesreće, prirodne katastrofe opasne po život, poput uragana i potresa, strašne stvari poput napada, silovanja i otmice , životne nedaće koje jednostavno zadese bez najave...

Sve te situacije imaju nešto zajedničko: mogu se pretvoriti u dugotrajne, onesposobljavajuće traume za ljude koji prolaze kroz njih. No, pitanje je: kako se možemo vratiti u život nakon traume?
Bol svakog stanja zavisi o ličnosti i i okolnostima svake osobe. Dok za neke ljude određeni događaji mogu biti veliki šok od kojeg se teško oporavljaju, za ostale isti događaj neće biti toliko stresan i loše doživljen. Što se može učiniti da bi se traume mogle prevazići? Šta možemo učiniti da krenemo naprijed?

Mogu li traumatska iskustva promijeniti našu ličnost?
Nakon traume, dešavaju se značajne promjene u ličnosti i životu osobe. Posljedice se mogu vidjeti čak i mnogo godina nakon događaja.

S jedne strane, osoba se mora puno truditi da bi se prilagodila situaciji. S druge strane, takođe se zahtijeva prilagodba sposobnosti i resursa. Sve to znači da će biti i budućih izazova. Ponekad takve promjene omogućavaju osobi da donosi bolje odluke ili ostvari bolju samokontrolu. No, u drugim slučajevima oni će učiniti da se osoba osjeća nesigurnom i ranjivom, što otežava povratak u normalan život nakon traume. Osim toga, trauma može dovesti do loših i štetnih strategija suočavanja.

Nasilje u obitelji obično jako utiče na ličnost žrtve. Žene, transrodne osobe i druge žrtve porodičnog nasilja stalno su podvrgnute potencijalno traumatskim situacijama. Za njih može biti traumatično kada partner viče na njih, fizički i spihički ih zlostavlja i ponižava. Mogu naći mir samo kada njihov partner napusti kuću. Zlostavljanje će bez sumnje ostaviti trag na ličnost. Osim tjelesnih ozljeda, psihološki napadi mogu dati izvršiocu kontrolu nad žrtvom. Žrtve mogu početi ispitivati vlastite odluke. Dajmo još jedan primjer. Nakon avionske nesreće, preživjeli putnici moraju se suočiti s novim životom. Moraju prihvatiti traumu gubitka voljenih i moraju se nositi s ozbiljnim, hroničnim ozljedama. Oni će vjerovatno razviti nove strahove u mjesecima ili godinama nakon traume  (strah od letenja, klaustrofobiju, socijalnu anksioznosti). Ili mogu razviti opsesivni poremećaj. Kao što možete vidjeti, život nakon traume može biti nepodnošljiv.

Kako smanjiti uticaj traumatskih iskustava
Prije 6. godine života, traumatska iskustva ostaju gotovo trajna ako se ne liječe.  Zašto? Zato što se utiskuju u nesvijesno i podsvijest djeteta. Zato je tako važno znati o tome što bi trebalo, a što ne bi trebalo raditi u ekstremnim situacijama poput ove. U hitnim slučajevima ili katastrofama, ne bi trebalo  spavati prvih šest sati nakon krize. Snovi igraju važnu ulogu u konsolidaciji uspomena, stoga je bolje ostati budan ili zauzet kako bi se izbjeglo sjećanje na šokantne ili traumatske slike.
Iako oni koji su pogođeni traumom žele zaspati i odmarati, ne bismo im trebali dopustiti da zaspu tih šest sati. Takođe nije dobro koristiti  tablete za spavanje, već pustiti da san prirodno dođe, ako je to moguće.

Pomozite sebi nakon traume
Kao što smo rekli, odgovor svake osobe na traumatske događaje je drugačiji. Zato je ključno da stručnjaci shvate da postoji više simptoma. Svi su jednako važni, a svaka osoba se mora tretirati pojedinačno i privatno. Prvo, kako bismo se vratili u život nakon traume, preporučujemo da uđete u dnevnu rutinu , a ne da mijenjate navike preko noći. Ne bježite od mjesta ili ljudi koji vas podsjećaju na traumu. Umjesto toga, razgovarajte sa stručnjakom o tome kako vas ove stvari ometaju. Prvi korak je prepoznati da ne možemo kontrolisati sve što se događa oko nas. No, trebalo bi takođe izbjegavati stresne trenutke ili događaje i pokušati smanjiti loše osjećaje sudjelovanjem u rekreativnim aktivnostima, mirnom odmaranju i rješavajući sukobe.

​Govoriti o tome kako se osjećate je vrlo važan dio procesa
Ono što je jako važno je da pokušate da se oslonite na svoje voljene osobe. Uvijek je dobro izraziti svoja osjećanja, prepoznati što uzrokuje bol. Razmislite o tome da je lakše suočiti se na nečim kada znamo što je u pitanju. Takođe će biti lakše drugima da nam pomognu kada znaju što je u pitanju. Nemojmo posmatrati emocije ili objekat koji ih uzrokuju odvojeno, nego uočimo nit koja povezuje ove dvije stvari. Možda se čini previše jednostavno. Ali razgovarajući sa drugima možemo naći dobar dio sigurnosti koju smo izgubili. Pogotovo kada drugi prihvate i razumiju logiku iza događaja koji su nas doveli da se osjećamo ovako.

Posttraumatski stres
Nakon traumatskog događaja, osoba se vrlo dobro osjeća definisanom njime. Mogu osjećati kako taj događaj zagađuju sve oko njih, iznutra i izvana. Ako se neki problemi pogoršaju, to može biti posljedica posttraumatskog stresnog poremećaja. To je kada prolazimo kroz akutni stres s učincima koji mogu trajati godinama, čak i cijelog života.
Često je da ljudi ponovno proživljavaju traumu u obliku flešbekova. Takođe je uobičajeno imati probleme sa spavanjem ili se osjećati prazno, bez emocija. Da li ovi simptomi postaju hronični, zavisi od intenziteta ili ozbiljnosti događaja. Takođe, ne zaboravite da se stres može pogoršati stvari. Drugim riječima, svaki stresni događaj koji se javlja nakon traume može stvoriti anksioznost.
Niko nije obezbijeđen od traumatskih, neočekivanih situacija. U svakom slučaju, uvijek bi trebalo posjetiti profesionalnu osobu. To će vam ne samo pomoći da znate kako da krenete naprijed, već će vam pružiti alate potrebne za povratak u život nakon traume.