10 velikih istina: "Ljudi se počnu mijenjati samo kad više nemaju drugog izbora"

U ovom članku vam donosimo neke jednostavne psihološke činjenice o ljudima, kao i neke vrlo bitne životne istine.

1. Postoje pametni ljudi i ljudi sa smanjenom inteligencijom. Ljudi sa smanjenom inteligencijom mogu biti “kognitivno jednostavni”, odnosno bez želje za znanjem. Druga verzija takvih ljudi je nedostatak samorefleksije. Osoba može biti akademski obrazovana (odnosno visokoobrazovana), odlična u pamćenju velikih količina informacija, pa čak i dobra u razumijevanju ljudi, ali ne i sebe, što će činiti da u životu pravi velike greške i da stalno ponavlja te greške.

Istovremeno će njeno ponašanje ličiti na ponašanje malog hirovitog djeteta. Izvana može djelovati nevjerovatno kako osoba sa tako visokim obrazovanjem ("akademski građanin") može biti toliko primitivna. Ali do visokog obrazovanja se danas stiže i upornošću, osoba ne mora biti previše inteligentna.

2. Ako je neki kvalitet (osobina) previše razvijen u osobi, onda kod nje nešto drugo izostaje ili manjka. Ovo se zove "kompenzacioni mehanizam". Ako postoji ozbiljan nedostatak, onda će sigurno postojati neka druga prednost kod osobe. Stoga vrlo često sretnete ljude koji su jake volje ali nisu inteligentni, pametni ali bez ambicija, ambiciozni ali bez upornosti. Jedini način da se zaobiđe mehanizam kompenzacije je harmoničan razvoj svih aspekata osobe.

3. Svi smo različiti. Niko nije kao ti.  Zato što smo svi različiti, svi imamo različite poglede na svijet. Jedna osoba gleda na svijet ovako, druga na posve drugačiji način. Ne postoji jedan, najispravniji pogled. 

4. Ljudi se počnu mijenjati samo kada više nemaju drugog izbora. Odnosno, kada su ih životne okolnosti gurnule uza zid. Nemoguće je promijeniti drugu osobu. Samo ako ona sama želi da se promijeni.

5. Emocije su i štetne i korisne. Emocije služe kao signali naših stanja, pomažu nam da razumijemo druge ljude, ali mogu nas spriječiti u donošenju razumnih odluka. I kakvu tek razornu moć imaju ako ih ignorišete, zanemarujete i pokušate da ih potisnete? Zato ih pustite napolje. To je važno! Ali na način koji je bezbjedan za druge.

6. Samo oni ljudi kojima možemo povjeriti svoje tajne i koji uzvraćaju naša osjećanja su vrijedni našeg truda. Ne treba da trošimo vrijeme i energiju na one kojima nije stalo do nas, ili još gore, na one koji nas ne vole. Naravno, bez formalnih odnosa ne možete nikuda, morate ih i graditi, ali treba „ulagati“ samo u one odnose koji su nam dragi i bliski. Kako je Osho rekao: „Dođe trenutak u tvom životu kada se udaljiš od drame i ljudi koji je stvaraju. Okružiš se ljudima koji te zasmijavaju. Zaboravljaš sve loše i fokusiraš se na dobro.” 

7. Niko neće za vas učiniti ono što sami za sebe ne želite da učinite. Ako ne volite sebe, niko vas neće voljeti onako kako mislite da „zaslužujete“ niti to možete očekivati od drugih. Ako vam roditelji nešto nisu obezbijedili, možete sami sebi postati roditelj i obezbijediti sebi to što želite. Naučite da hvalite, volite, poštujete i prihvatate sebe, umjesto da to zahtijevate od drugih ljudi.

8. Sve dolazi iz djetinjstva. U svom životu često se susrećete sa strahovima i kompleksima iz djetinjstva koji ostavljaju pečat na ostatak vašeg odraslog života. Malo se tu može učiniti, jer su nas roditelji vaspitavali na način koji su samo oni znali. Ali tu nema razloga za brigu: imamo ostatak života da naučimo da prihvatimo sebe onakvima kakvi jesmo ili da izliječimo sebe, ako je to potrebno.

9. U ovom jasnom, racionalnom i planiranom svijetu veoma je važno biti u stanju da se opustite i budete spontani. Barem ponekad. Na kraju života ipak ćete pamtiti samo uspomene, a na "onaj svijet" ne nosite ništa od svog posla, novca niti materijalne imovine, nosite samo sjećanja.
​
10. U odnosima sa drugim ljudima veoma je važno da budete jasni i jasno kažete šta želite, šta očekujete, šta vam ne odgovara, šta vam se zaista sviđa, koje su vaše vrijednosti i planovi (zato je potrebno da ovo sami razumijete). Umjesto da postave jasne zahtjeve i izraze svoje potrebe, ljudi po navici razmjenjuju nejasne, prikrivene, manipulativne poruke koje skrivaju njihov duboko usađeni (često djetinjasti) bol, bespomoćnost i strah. To ih sprečava da osjete pravu bliskost sa drugom osobom, da izgrade zdrav odnos i da se osjećaju srećno.