Ovo nije samo članak. Ovo je ogledalo. Okrutno, nemilosrdno, koje pokazuje bore ne na licu, već na duši.
0 Comments
Jutro, čajnik vrije, kroz prozor tiho šušti lipe, i opet se sjetim jedne moje komšinice. Imali smo u dvorištu takvu damu — blagodarna, dobrodržeću, uvijek sređenu i dotjeranu.
Telefon šuti. Dan za danom. I u glavi se vrti jedno te isto pitanje: „Zašto? Zašto moja djeca, koje sam odgajala, hranila, grijala dušom, odjednom postaju stranci? Zašto me ignorišu, ne zovu, odgovaraju suho i nevoljko?“
Možda ste to vidjeli svojim očima. Starija žena kraj prozora, koja gleda u ulicu s istom nadom – da će se danas napokon oglasiti onaj poziv.
Ako imate između 55 i 75 godina: Nikada nemojte davati ovih 8 stvari djeci, čak i ako uporno traže9/20/2025 
Sa odlaskom u penziju kao da se otvara nova etapa — i ne samo u životu, već i u odnosima s djecom.
Majka ponekad ometa sreću svoje kćeri. Biva i to. Ali svi odmah pomisle da smeta zla i zavidna majka.
O ovome se ne govori naglas. Kao da je sramota. Zabranjena tema. Sjena iza tople slike porodičnih praznika. Nastavljamo ponavljati mantre: „Ona je ipak moja majka“, „On je sve za mene učinio“, „Treba biti zahvalan“.
Većina ljudi se osjeća živima sve dok osjećaju da su potrebni. Odnosno, dok su nekome potrebni, oni smatraju da do tog trenutka život ima smisla.
Kada sam bila mala, baka je često govorila: „Starost nije bolest, ali nije ni poklon“. Na to joj je mama uvijek odgovarala: „Ali djeca neće ostaviti. Djeca će pomoći“. Tada sam vjerovala objema. A sada mislim — možda je baka bila mudrija.
Kad ti je haos normalan
Odrasla sam u kući u kojoj je tišina uvijek bila znak da nešto loše slijedi. Vikendima su se vrata zalupala jače nego što bi ih vjetar mogao zatvoriti. Glasovi su se nadvikivali, riječi su rezale dublje od noža, a svaki obrok bio je polje tihe ili bučne bitke. |