Život je poput polja koje svakodnevno obrađujemo – riječima, djelima, namjerama i odlukama.
0 Comments
U životu često srećemo ljude koji ostave trag, bilo da je riječ o prijateljstvu, ljubavi ili kratkotrajnom poznanstvu.
Najbolja smrt je ona od starosti, i ona je data onima koje u tom pogledu možemo nazvati izabranima. Većina ljudi, međutim, umire ne dočekavši starost – zbog bolesti, nesreća, zločina ili kobnih grešaka.
Život je lagani, ali neumoljivi tok – čas nas nježno nosi na svojim talasima, čas nas iskušava iznenadnim obrtima.
U rukama si imao šolju. Godinama si pio iz nje, vjerovao da je to tvoj jedini izvor vode. A onda se ona jednog dana razbila. U očaju si: kako sada živjeti? Gdje naći vlagu za osušenu dušu?
Vraćanje onom ko vas je zaboravio ili tamo gdje su vas zaboravili je velika glupost. Tako je govorio jedan moj poznanik, pisac.
Teško je kada se neočekivano suočimo sa nizom problema i prepreka, kada se uobičajeni način života ruši, kada se mijenja raspored snaga.
Čini se da se sve raspada. Osjetio si nešto, odlučio se, izabrao novi pravac. Povjerovao sebi. Napravio korak, ili čak skok. A onda… sve oko tebe se počelo rušiti.
Šta ako svaki put kad se ti izbaviš iz neke teške životne situacije — neko krene za tobom, još neko se izbavi?
Poštovani prijatelji, u posljednje vrijeme mnogo pričamo i pišemo o energiji i našoj odgovornosti za njeno stanje.
|