Kada patimo, vidimo svijet oko sebe kroz filter koji sve čini mnogo mračnijim, težim, negativnijim.
0 Comments
Stariti je privilegija, umjetnost, dar. Sijede vlasi, broj godina koje ste doživjeli i slavljanje rođendana uvijek bi trebalo da bude razlog za sreću.
Ovo je za sve one koji se osjećaju emocionalno i pshički iscrpljeno, koji se previše trude i daju drugima, ali osjećaju prazninu iznutra.
Neki ljudi misle da je čekanje nekoga koga voliš da bude spreman da te zavoli ili bude u vezi sa tobom vrhunska i prava ljubav.
Živimo u vremenu kada mnogi ljudi više nisu u stanju da percipiraju i čuju svoj najinstinktivniji dio, onaj koji ih povezuje sa njihovom dušom, njihovim tijelom, cijelim svijetom.
Moramo pustiti ljude koji nikada nisu učinili ništa da bi ostali uz nas, ljude koji su imali samo privremena osjećanja prema nama i u koje smo uložili svoje vrijeme i nadu.
Svako od nas u životu mora da nosi svoj krst. Svima je dat teret koji smo u stanju da nosimo.
Sve što radimo danas je važno, ima smisla i utiče na našu budućnost. U ovom članku vam donosimo jednu vrlo poučnu priču koja će najbolje dokazti ovaj princip.
Ne postoji osoba koja ne doživljava bol gubitka ili žalosti. Ako volimo, onda mislimo trajaće zauvijek. Ako se vežemo, onda rizikujemo da duboko i dugo patimo. Često se plašimo gubitka, a kada izgubimo, to uvijek dođe kao iznenađenje.
Svaka situacija se može promijeniti ako promijenite svoj stav prema njoj i pronađite u njoj svoju vlastitu tačku rasta.
|
|