|
Ponekad je dovoljan samo prolazan pogled, gest ili beznačajna rečenica da nas potpuno preplavi talas iritacije. U glavi odzvanja samo jedno: „Kako je ova osoba neprijatna.“
0 Comments
Smrt nije samo kraj života; to je samo prelazak u novu fazu postojanja. Kada nam srca prestanu kucati, kada nam dah napusti tijelo, ne nestajemo potpuno. Mi jednostavno ponovo gradimo, pronalazimo novi oblik, novo postojanje.
Ponekad život kao da pokušava nešto da nam poruči. Kroz male događaje, neočekivane preokrete. Ali mi često ne obraćamo pažnju na to. Žurimo dalje, živimo po uobičajenom scenariju. A onda se čudimo zašto je sve pošlo naopako.
Zlatne lekcije Paula Koelja: "Ako je žena nesretna sama sa sobom, biće nesretna u vezi i braku"2/21/2026
U kući nastaje tišina. U početku se čini dugo očekivanom, jer smo toliko godina sanjale da samo sjednemo pet minuta bez povika „Mama, gdje su mi čarape?“ ili „Šta imamo za večeru?“.
Ime Eriha Froma dobro je poznato onima koji su se ikada zamislili nad smislom života, nad ljubavlju i slobodom. Bio je mislilac koji je umio spojiti filozofiju, psihoanalizu i jednostavno ljudsko opažanje.
Posljednju godinu svog života nekako sam neprimjetno za samu sebe upala u siromaštvo. Ne u smislu da sam krenula prositi po ulicama, ne. Ali postojao je stalni osjećaj da mi novac klizi kroz prste.
Jedna žena bila je veoma popularna među muškarcima. Nije bojila trepavice, nije povećavala usne i uvijek se skromno oblačila. Bučnim zabavama radije je birala kauč i knjigu. Prijateljice su je iza leđa osuđivale, ali činjenica je ostajala ista: svaki bi muškarac obratio pažnju na nju.
Ponekad je jako bolno posmatrati kako osoba koja vas je izdala, iskoristila, ponizila nastavlja da živi mirno. Smije se. Uspješna je. Pojavljuju joj se nove veze, novi odnosi, nove mogućnosti. A vi ostajete sami sa svojom boli, sa ogorčenošću, sa unutrašnjom prazninom.
Život je tapiserija satkana od niti radosti, tuge, trijumfa i gubitka. Svako od nas ima jedinstvenu priču, kolekciju trenutaka koji oblikuju ono što jesmo.
Da li ste ikada primijetili da se najbolniji gubici kasnije pretvore u neočekivane darove? Šta ako vaša sadašnja patnja nije kazna, već priprema za nešto toliko lijepo da to trenutno ne možete ni zamisliti?
|
|









