Misliš da je tišina sigurnost? Da je prešutjeti znak mudrosti, snage, ispravnosti?
Griješiš.
0 Comments
Već dugo šutite. Ne zato što nemate šta da kažete. Nego zato što se bojite da će se, ako progovorite, sve promijeniti.
Kažu da je prostota gora od krađe. Ali to govore o bezobrazluku. Kada se neko miješa u tuđe živote, narušava lične granice i gura nos tamo gdje mu nije mjesto.
Mnogi zamrze sebe, jer su svoj život dali drugima.
Prisjetite se – ko vam je oduzeo život ili kome ste ga predali? Za šta ste zamijenili svoj život, a zajedno s njim i svoju dušu? 
Mnogi biraju da pate, a ne da žive. Pate zbog svega. Trebalo bi da upoznaju nekoga i izgrade odnos, ali ne rade ništa i pate jer to nemaju i ništa im ne uspijeva.
Da li ste se ikada zapitali zašto ste upravo tu gdje ste sada u životu? Ovo pitanje često podstiče duboko razmišljanje, povezujući naizgled nasumične događaje iz prošlosti da bismo vidjeli kako su nas događaji u našem životu doveli do ovog trenutka.
Kad biste znali koliko brzo vas ljudi zaboravljaju nakon smrti, mišljenje većine bi vam odjednom postalo totalno nebitno.
Generalno gledano, mnogi ljudi često žele da budu zbrinuti. Žele da pronađu podršku, zaštitnika, nekoga ko mi može nešto dati ili im nešto obezbijediti. Žele biti spašeni od strane drugih.
Koliko često čujemo one izreke: “Vrijeme liječi”, “Proći će s vremenom”, “Vrijeme će pomoći”? Prečesto, zar ne?
Ovo ponašanje se dešava i u stvarnom životu, ne samo u filmovima i knjigama gdje čitate i gledate priče u kojima se žena ili muškarac mnogo žrtvuju zarad ljubavi.
|