|
„Bio sam vjeran svojoj supruzi sve ove godine. Ali volim drugu ženu. Poznavao sam je još prije braka. Sada među nama postoje uzajamna osjećanja. Želim napustiti porodicu, ali ne želim povrijediti svoje najbliže. U braku smo trinaest godina, imamo dijete. Šta da radim?“
0 Comments
„Kada nešto odlazi – ne zadržavaj.
Kada nešto dolazi – ne odbijaj. Kada se ništa ne dešava – ne požuruj.“ – Osho
Često me pitaju – uglavnom žene koje mi život dovede na put: komšinice, bivše koleginice, prijateljice moje sestre – šta se mijenja u glavi muškarca kada stari sam.
Svako ima neku poznanicu (ili makar znaju za neku osobu u godinama) koja je veoma živahna, glasna, sva na adrenalinu. Skače s padobranom, vozi motor po stazi, jede šta hoće i smije se kad čuje savjete tipa „ne jedi noću“ ili „hodaj 10.000 koraka dnevno“.
Dugo sam bježala od samoće.
Bježala u društva koja mi nisu prijala, u razgovore koji su bili prazni, u zagrljaje u kojima sam se osjećala usamljeno.
Kad shvatiš da riječi mogu biti oružje
Ljudi često misle da te slome samo postupci. Da te povrijede samo velika izdaja, napuštanje ili laž.
Trpljenje nije vrlina, nego rana koju nosimo predugo
Godinama nas uče da je trpljenje hrabrost. Da je ćutanje znak dobrote. Da je strpljenje svetinja.
Dugo sam vjerovala da biti "dobra osoba" znači sve trpjeti, svima ugađati, uvijek biti tu, ćutati kad me boli i smiješiti se dok me grizu iznutra. Učili su me da budem fina, poslušna, obazriva.
U svijetu brzih zaključaka, površnih osuda i šapatom izgovorenih rečenica, najteže je nositi teret neispričane istine.
|
|









