Postoji jedan sjajan citat persijskog filozofa, matematičara, astronoma i pjesnika Omara Hajama koji odlično ide uz naslov ovog članka: "Neki ljudi vjeruju da im svijet sve duguje. Zaboravljaju da im niko ništa nije uzeo".
0 Comments
Dešava se da najljubaznija i najstrpljivija osoba u životu dođe do trenutka kada postavi granice svojoj dobroti, jer joj je svega dosta, jer mora tako da bi zaštitila sebe.
Primijetićete da je puno ljudi koji obezvređuju i omalovažavaju druge ljude. Oni mogu pokušati da vas unize na različite načine: kritikovanjem, omalovažavanjem, poricanjem vaših kvaliteta i odbacivanjem, bilo otvorenim ili prikrivenim.
U užurbanosti modernog svijeta, gdje svi trenutno nastoje zadovoljiti svoje potrebe i želje, osobina zvana strpljenje nije baš dobro razvijena kod svih.
Ljudi jure, ljudi žure, ljudi se utrkuju da nešto postignu - konstantno, bez stajanja, bez odmora, bez razmišljanja.
Kada me ignorišeš, samo me učiš da živim bez tebe. Ti misliš da ja patim, a ja se u stvari prilagođavam.
Mnogo puta sam primjetila da čim prestanem biti opsjednuta nečim i tražiti to, ono dođe samo od sebe, samo što ga tada posmatraš na drugačiji način i pitaš se "zašto mi ovo baš sada treba" kada su ta ideja i ta želja već “izgorjele”.
U ljubavi je beskorisno biti suviše pažljiv, "preračunavati" i "prebrojavati" sve. I pored velike pažnje u svom odabiru i dalje možete pogriješiti prilikom izbora partnera.
Prije petnaestak godina smo posjetili Kazanj. Vozili smo se riječnim autobusom. Rijeka je bila predivna, vrijeme je bilo divno, pogledi su bili veličanstveni. I fini ljudi su bili u našoj grupi: uglavnom porodice sa djecom.
Ne pitajte jakog čovjeka kako je postao jak. Jaki ljudi nisu skloni da budu otvoreni po tom pitanju. Ono što čovjeka čini jakim su neprijatne stvari koje su mu se dogodile i o kojima ne želi da priča: toksični odnosi, bol, izdaja, usamljenost...mnogo je toga.
|