Često me pitaju – uglavnom žene koje mi život dovede na put: komšinice, bivše koleginice, prijateljice moje sestre – šta se mijenja u glavi muškarca kada stari sam.
0 Comments
Mihail Prišvin
Svako ima neku poznanicu (ili makar znaju za neku osobu u godinama) koja je veoma živahna, glasna, sva na adrenalinu. Skače s padobranom, vozi motor po stazi, jede šta hoće i smije se kad čuje savjete tipa „ne jedi noću“ ili „hodaj 10.000 koraka dnevno“.
Dugo sam bježala od samoće.
Bježala u društva koja mi nisu prijala, u razgovore koji su bili prazni, u zagrljaje u kojima sam se osjećala usamljeno. 
Kad shvatiš da riječi mogu biti oružje
Ljudi često misle da te slome samo postupci. Da te povrijede samo velika izdaja, napuštanje ili laž. 
Trpljenje nije vrlina, nego rana koju nosimo predugo
Godinama nas uče da je trpljenje hrabrost. Da je ćutanje znak dobrote. Da je strpljenje svetinja. 
Dugo sam vjerovala da biti "dobra osoba" znači sve trpjeti, svima ugađati, uvijek biti tu, ćutati kad me boli i smiješiti se dok me grizu iznutra. Učili su me da budem fina, poslušna, obazriva.
U svijetu brzih zaključaka, površnih osuda i šapatom izgovorenih rečenica, najteže je nositi teret neispričane istine.
Ne znam tačan trenutak kad sam osjetila da mi se tlo pod nogama više ne drži. Znam samo da je dan počeo sasvim obično – jutarnja kafa, nekoliko poruka, šapat unutrašnjeg nemira koji sam ignorisala kao i mnogo puta prije.
Postoji jedan trenutak u životu koji ne dođe naglo, ali kad ga konačno primijetiš – zaboli do kosti. To je onaj trenutak kada shvatiš da si potrošio sebe pokušavajući biti sve za svakoga.
|
