Usred haosa zvanog život, osjećam smirenje, mir, spokoj. Možda taj mir dolazi s godinama koje su prošle brzinom svjetlosti. Negdje usput, pronašla sam mudrost i promijenila pogled na svijet. A to je promijenilo i mene.
0 Comments
Shvatite da to nije bila ljubav onog trenutka kada započnete svoj put iscjeljenja i otkrijete da je to bila nezdrava vrsta vezanosti koja vas je tjerala da se vraćate nekome ko nije bio dobar za vas.
Istina je da se ne plašimo upoznati nekog novog, ne plašimo se ljubavi. Svi želimo da budemo voljeni i svi čeznemo za tim osjećajem, ali ono što nas drži opreznima ili uplašenima ili previše razmišljamo o svemu nije strah od ljubavi, to je strah od bola.
Istina je da se više ne plašim da će ljudi otići iz mog života. Nekada sam se plašila da budem sama i mislila sam da su neki ljudi nezamjenljivi, ali sam vremenom shvatila da kada Bog počne da uklanja neke ljude iz tvog života, otvara ti nova vrata.
Opraštam ti, ali to ne znači da te želim nazad u svoj život. To ne znači da si mi i dalje blizu srca. To ne znači da se možeš vratiti i pretvarati se kao da se ništa nije dogodilo.
Nije u redu lagati ljude samo zato što ste zbunjeni i tražite izlaz. Nije u redu govoriti im da ih volite ili da nikada nećete otići ili da ćete uvijek biti tu kada duboko u svom srcu znate da ništa od toga ne možete postići.
Nećete ih zaboraviti, jer sjećanja se ne brišu tako lako. Sjećanja mogu da izblijede, da postanu slabija, da prestanu da vas zamaraju i vrše uticaj na vas, ali neće nikada potpuno nestati.
Vratiće se, jednog dana hoće, onda kada isprobaju sve ostale opcije i kada shvate da te opcije nisu bile bolje od vas. Onda kada shvate da su vas izgubili, a da je ipak trebalo da vas čuvaju.
Ne, nisam se promijenio, čak mi je drago što nisam ono što su drugi očekivali da budem: krhka, obična i poslušna osoba.
Nadam se da ćeš naći nekoga ko će te natjerati da shvatiš zašto ti nije išlo sa drugim ljudima.
|