Koja je razlika između očevog i majčinog uticaja na dijete? Briljantan odgovor psihologa Eriha Froma12/13/2025 
Zašto neka djeca odrastaju samouvjerena i cjelovita, a druga – anksiozna, ranjiva vječno u potrazi za odobravanjem i ljubavlju?
0 Comments
Ona se uvijek smiješila, čak i kada joj je bilo loše. Ali iza tog osmijeha krila se „navika na nelagodu“ koja je polako uništavala njen život.
Nema ništa strašno u tome da želite briseti prašinu i slažete sve na svoje mjesto. Ni u nedostatku želje za čišćenjem nema ništa pogrešno.
Zamislite: upoznate sjajnu, harizmatičnu osobu. Već od prvog trenutka vas obasipa pažnjom, govori tačno ono što želite čuti i stvara osjećaj da ste našli srodnu dušu. Očarani ste. Ulažete se u odnos — prijateljski, romantični, poslovni. Ulazite u bliski odnos ili brak sa takvom osobom, postajete čak "porodica".
Dok vi mislite da imate kontrolu nad svojim životom, vaš mozak je već odlučio umjesto vas11/29/2025 
Probudili ste se ujutro, popili kafu, isplanirali šta ćete raditi, možda ste reagovali na nečiji pogled, donijeli par odluka po automatizmu. Sve to izgleda kao rezultat vašeg „ja“. Vaš izbor. Vaša logika. Vaša volja.
Postoji nešto posebno u odnosu majke i sina, nešto previše snažno, previše duboko da bi se smjestilo u obične riječi.
Oni koji su u djetinjstvu navikli da čuju previše, razumjeće bez objašnjenja. Klik ključa u bravi, kratka pauza u hodniku, poseban izdah prije riječi mama – i organizam već radi svoj posao, fokusira se, steže mišiće, bira intonaciju da ne pogorša situaciju.
Svijet nije uređen logikom riječi, već strukturom energije. Prava dobrota nije osmijeh ni ljubazne fraze. To nije ton, nije „pravilno ponašanje“ niti sposobnost da se nekome dopadnete. Sve što vidite na površini — to je "ambalaža", "fasada", a ne suština.
Psihijatar Tomas Sas
Male i sitne gluposti može počiniti svaki čovjek. Ali ako neko tvrdoglavo stoji na svome i ne želi prihvatiti nešto drugo, onda to prije govori o nedostatku razuma.
Jesu li te ikada nazivali „teškom“ ili „komplikovanom“ osobom? Obično to zvuči kao prigovor, kao da smetaš, previše zahtijevaš ili ne znaš biti „udoban“ za druge.
|