Napad panike koji nastaje u umu a pogađa i tijelo, sačinjen je od eksplozivne mješavine anksioznosti i neprerađenih emocija. Dodajte tome i navalu katastrofalnih misli i "koktel je poslužen". ​

Da li ste ikada čuli da neko kaže za nekoga: “Taj ne može ništa bez pomoći drugih”, “Ne može ništa sam(a), stalno mi je na grbači!”, “Ponaša se kao malo dijete!”? Ili ste možda čuli da neko ovo govori za sebe.

​Možda ste od mnogih psihologa čuli one izjave poput: „Morate potražiti oslonac/'podršku u sebi. Morate djelovati oslanjajući se na sebe” itd.

Kompleksni postraumatski stresni poremećaj (K-PTSP) je stanje u kojem se nađu osobe koji su iskusile dugotrajnu ili ponovljenu traumu. Ovo stanje izaziva niz simptoma, kao što su ponovno doživljavanje traume, izbjegavanje svega onoga što vas podsjeća na traumu, nepovjerenje i osjećaj da ste u snu.

Arhetip Tamne Majke se tiče svih nas, jer u svakom pojedincu postoji svijetla i tamna strana ("sijenka"). Da, čak i kod savršenih majki.

Da li znate za Stivensonovo djelo “Neobičan slučaj doktora Džekila i gospodina Hajda”?

Izloženost traumi dovodi do kaskade bioloških promjena i odgovora na stres. Nastaju promjene u područjima amigdale, hipokampusa i prefrontalnog korteksa mozga. ​

"Izudaran čovjek, sa izudaranim unutrašnjim djetetom može samo udarati druge, jer nema strpljenja da priča o svom bolu", napisao je Džejms Holis.

Pretjerano razmišljanje o negativnim stvarima, odnosno ruminacija je jedan od najvećih neprijatelja nešem miru i unutrašnjoj harmoniji. 

Često se to dešava: dobri ste, pošteni, empatični - i na kraju iskorišteni. Ljudi vas uzimaju zdravo za gotovo i smatraju da je vaša "dužnost i obaveza" da pomažete, samo zato što ste dobri.