Gotovo svaka generacija je prošla kroz teškoće. Ako ne ratovi, onda glad, genocid ili teška ekonomska kriza. Svi znamo za fizičke i psihološke posljedice koje ljudi pod tim okolnostima mogu razviti, ali, da li je moguće da tragedije i traume nasljeđujemo?​

U naučnim krugovima se do danas smatralo da se voda neprekidno kreće kroz drveće procesom zvanim osmoza.

Rastom biljaka upravlja Fibonačijev niz, koji se može shvatiti kao zakon akumulacije. Uloga Fibonačijevog niza u rastu biljaka je zanimljiv primjer ujedinjujućeg reda iza svega stvorenog. Ovi obrasci postoje na svim nivoima i prožimaju svemir, podsjećajući nas da ista energija oblikuje sve postojeće: biljke, životinje, galaksije i naš vlastiti DNK.

Ne treba vam kristalna kugla, niti savjetovanje sa vidovnjacima.
Istraživanje koje su sproveli neurolozi na Sveučilištu u Glasgowu pokazalo je da naš mozak može predvidjeti blisku budućnost, koristeći prediktivnu analizi stvarnosti i promatranje predmeta i objekata iz okoline (da, oči igraju veliku ulogu).

Dr Joe Dispenza  tvrdi da  svaki put kad naučimo nešto novo, mijenja se stotine tisuća naših neurona, što utiče na stanje našeg fizičkog tijela.

Mnoge duhovne tradicije su oduvijek posmatrale sve u svemiru kao dio isprepletane energetske mreže. Danas je nauka dokazala da sve i jeste energija.  

Naučna fantastika se već dugo bavi konceptom kriogenetskog zamrzavanja. Ovaj žanr je iskorišćen da olakša istraživanje svemira, distopijsku budućnost (distopija - društvo koje predstavlja suprotnost utopiji; karakteriše ga ugnjetavajuće društvo, autoritarne i totalitarne vlade) i mahinacije kriminalnih umova.​

Fizičar, profesor teorijske fizike, jedan od vodećih naučnika moderne fizike i autor mnogih poznatih djela Mičio Kaku objašnjava zašto drugi univerzumi u mulitverzumu mogu imati mnogo više dimenzija (naime 11) i zašto bi mogli da sadrže Ajnštajnov "Božji um”.

Ljudski um je istinska enigma. I pored toga što je nauka uznapredovala, još uvijek je više pitanja nego odgovora o načinu na koji naš mozak funkcioniše. I o njegovom istinskom potencijalu.
Iako je teško povjerovati u ovo, većina stvari koje radimo sa našim umovima i dalje nemaju konačna objašnjenja. 

Možemo ih zvati emocionalnim vampirima. Parazitima. Toksičnim ljudima. Ovo su osobe koje «inficiraju» svojom negativnim energijom «konzumirajući» našu. Naša im je potrebna, jer su često u nedostatku svoje. Ostavljaju nas iscrpljene i bezvoljne, u sivom oblaku depresije, iako nam u početku može biti nejasno kako se ovo desilo.