Ovo je priča o tome kako se dobri ljudi nađu u lošim rukama.
Nikada ne misliš da će se to desiti tebi. Čitaš priče, slušaš tuđa iskustva, klimaš glavom s razumijevanjem, ali u dubini duše vjeruješ da si dovoljno pametan, oprezan, da znaš prepoznati crvene zastavice.
0 Comments
Ovo je priča o padovima, bolu i tihoj snazi unutrašnjeg opstanka.
Ne slome nas samo udarci – već i tišina između njih. Ne puštaš ljude u život sa planom da bude slomljen. Ne biraš da te ostave. 
Svi bi mijenjali sa mnom – samo oni ne znaju kako se ja osjećam. Na društvenim mrežama, moj život izgleda kao ostvarenje snova. Imam dobar posao, stabilne prihode, partnera koji me podržava, zdravlje koje je "u granicama normale", putovanja, stan koji sam uredila po svom ukusu.
Tišina koja boli više od vriska
Odrastanje bez ljubavi ne znači nužno da smo bili zlostavljani, gladni ili napušteni. Ponekad znači da nismo bili viđeni. 
U životu postoje trenuci koji ti se zauvijek urežu u pamćenje, ne zato što su bili veliki, glasni ili dramatični, već zato što su se dogodili u tišini.
U ovom članku ćemo sa vama podijeliti priču koju je kineski filozof Lao Ze mnogo volio. Ona je veoma poučna i nosi duboko značenje.
U ovom članku vam donosimo jednu izuzetno poučnu parabolu koja će vam pomoći da shvaite zašto izazivanje sažaljenja nije dobro i ne vodi nikuda.
U ovom članku želimo da podijelimo sa vama jednu kratku i jednostavnu parabolu iz koja može zaista puno naučiti. Parabola ima za temu pomaganje drugima.
Ova kratka, poučna i interesantna priča u samo nekoliko rečenica objašnjava zašto je bitno da su humanost i vaspitanje na prvom mjestu, odnosno koliko sve ostalo pada u vodu kod čovjeka ako u njemu nema humanosti.
Svjetlost nije samo priča o vjeri i Bogu.
“Zašto za neke kažu da imaju svijetlu dušu, a za druge da imaju tamnu dušu”, upitala je ćerka svoju majku, “na kraju krajeva, čovjeku ne možete pogledati u dušu.” Ljudi se mogu pretvarati. |