15 biljaka koje dokazuju postojanje svete geometrije

Rastom biljaka upravlja Fibonačijev niz, koji se može shvatiti kao zakon akumulacije. Uloga Fibonačijevog niza u rastu biljaka je zanimljiv primjer ujedinjujućeg reda iza svega stvorenog. Ovi obrasci postoje na svim nivoima i prožimaju svemir, podsjećajući nas da ista energija oblikuje sve postojeće: biljke, životinje, galaksije i naš vlastiti DNK.

Sveta geometrija je tačka u kojoj se nauka i duhovnost ujedinjuju, "nacrt, struktura prostornog vremena koja organizuje materiju". To je drevna znanost koja istražuje i objašnjava jezik, način ili "materijal" od kojeg su sagrađeno sve što postoji u našem Svemiru.

Kada se pogleda u apsolutno ogromnu količinu informacija prikupljenih na opsežnom broju oblika na koje priroda primjenljuje matematičku konstantu Pi, očito je da ne postoji niti jedan drugi specifičan broj koji se pojavljuje tokom cijelog života na Zemlji toliko redovno i učestalo.

U biti, Fibonačijev niz opisuje kako stvari rastu, kako se izgrađuju i množe prema onome što već postoji. Ovaj tzv. rast akumulacijom se odražava u načinu na koji se drveće grana, cvjetovi oblikuju i razvijaju paprati.
​Sve pojave i fenomeni, od beskonačno malih do beskrajno velikih: rast biljaka, proporcije ljudskog tijela, struktura kristala, orbite planeta, svjetlost, muzika i ostalo imaju specifičnu geometrijsku strukturu. Sve u Svemiru slijedi isti geometrijski uzorak prema kojem se stvarajuju beskonačne i beskrajne mogućnosti svjetlosti, boja, oblika i zvukova.

Svako kretanje, sistem rasta, ćelije, biljke, životinje, planete, zvijezde, galaksije i crne rupe, svima njima vladaju matematički zakoni svete geometrije. Drevne kulture širom svijeta iskoristile su ova znanja "škola misterija" kako bi izgradili spomenike, katedrale, crkve i sva ostala sveta mjesta. Ova mjesta proučavamo već godinama i stoljećima i kroz savremenu znanost možemo lakše razumjeti značenje i svrhu tih struktura i oblika.

Kod ogromnog broja biljaka, određena grana ili list će izrasti iz stabljike približno 137,5 stupnjeva oko stabljike u odnosu na prethodnu granu. Drugim riječima, nakon što je grana izrasla iz biljke, biljka će porasti do neke visine, a potom će pustiti novu granu koja se okreće za 137,5 stupnjeva u odnosu na smjer kojim je prva grana izrasla.

Fibonačijeva sekvenca reguliše nizanje lišća duž stabljike, obezbjeđujući da svaki list ima maksimalan pristup sunčevoj svjetlosti i kiši. Ako pogledate dolje niz stabljiku, listovi (ili grane) niču u takvoj spirali tako da, kada računate od jednog lista do onoga koji se nalazi direktno ispod njega, broj listova između njih i broj puta kojim se skupina lišća javlja oko stabljike uvijek daje Fibonačijev broj.
Isti princip djeluje na stvaranju šišarki borova, suncokreta, ananasa i kaktusa. Svi imaju dvostruku spiralnu strukturu koja svojim manjim elementima (sjemenke, na primjer) omogućava blisko i učinkovito "pakovanje" u savršen i pravilan oblik. Pogledaj sredinu suncokreta: vidjećete da se sjeme niza u obliku spirale koja izrasta iz središta, a ako računate broj spirala koji se okreću u svakom smjeru (u smjeru kretanja kazaljke na satu / suprotno od smjera kazaljke na satu), oni će uvijek biti Fibonačijevi brojevi.

Evo 15 biljaka koje savršeno dokazuju ovaj princip: