4 vrste kriza u dugim vezama

Partnerski odnos je stvarnost koja se stalno konstruiše i rekonstruiše (evolucija). Činjenica da su dvije osobe zaljubljene ne znači da neće imati krize u vezi,  poteškoće ili sukobe. Isto tako, u dugoročnim odnosima postoje česti trenuci krize.

Svaki odnos je svijet za sebe. Ima svoje vlastite snage i slabosti, baš kao što ima svoje unutarnje sukobe. Ipak, može postojati kriza u vezi ili više od jedne krize u dugim  vezama. Neke krize su vrlo česte. To su trenuci u kojima se pojavljuju neki specifični faktori koji destabiliziraju odnos.

"Lakše je kada vas posmatraju kao ljubavnika nego kao muža, jer je lakše biti pametan s vremena na vrijeme, nego svaki dan." -Honore de Balzac-

U dugoročnim odnosima postoje uglavnom četiri vrste krize: kada se ljubav završi, kada neko odluči formalizovati odnos (brakom ili zajedničkim životom), kad se rode djeca, i kada  djeca odrastu i napuste porodično gnijezdo. Pogledajmo svaku od ovih kriza detaljnije.

1. Kraj ljubavi
Ovo je prva zajednička kriza u dugim vezama. Obično se događa godinu dana nakon početka odnosa. Studije kažu da, u prosjeku, ljubav kao takva traje oko tri mjeseca. Ipak, njezini učinci traju duže. Ipak zapamtite da je ovo približna statistika, koja govori o prosijeku, a ne pojedinačnim slučajevima.
Kraj ljubavi podrazumijeva udaljavanje od romantičnih ideala. Drugim riječima, prestajemo posmatrati partnera "savršenim" ili  "izvanrednim". U trenutku ove krize, ukazuju nam se svi nedostaci našeg partnera. To podrazumijeva prilagođavanje očekivanja i, istodobno, krizu. Mnogi parovi koji su izgledali "savršeno" na početku, obično završavaju vezu nakon godinu dana ili godinu i pol. To je zbog pomaka od idealnog ka stvarnom.

2. Formalizacija odnosa: prelazak na sledeći "nivo"
Obično, oko tri godine nakon početka odnosa, pojavljuje se još jedna zajednička kriza. To je trenutak u kojem se javlja ideja o prelasku "na sljedeći nivo",  tj. partneri odlučuju da li da živje zajedno ili ne, bilo kao bračni drugovi, ili vanbračna zajednica. Opet, ovdje se pojavljuje momenat prilagođavanja koji vodi do trenutka nestabilnosti.
U ovom trenutku, odnos može poći u nekoliko smjerova.  U najboljem slučaju, oba partnera se slažu da li će živjeti zajedno ili ne. To onda postaje istinito prihvatanje druge strane i transformacija u zreli odnos. Drugi se ne slažu oko sljedećeg koraka. Zbog toga je normalno da ovo dovodi do prekida ili da se partneri počnu udaljavati jedan od drugog, što može dovesti do potpunog razdvajanja ili raskida veze.

​3. Dolazak djece
Dolazak djece je još jedan faktor koji utiče na restrukturiranje odnosa. Ovo je jedan od onih trenutaka u kojima se neke "pukotine" u vezi mogu učiniti vidljivima, iako prethodno niste obraćali pažnju na njih.

Takođe je uobičajeno da se stari neriješeni sukobi ponovno pojavljuju. Ono što se činilo stabilno sada djelovati kao da je na "klimavim nogama".
U ovoj fazi, odnos između partnera je na drugom mjestu, jer njihova primarna uloga sada je da budu roditelji. Djeca postaju prioritet. Ponekad postoje neslaganja oko toga kako ih najbolje podizati. U drugim slučajevima, jedan od partnera vjeruje da je odgovornost toliko velika da je ne može podnijeti. ​

Vjerovatno da nesposobnost rješavanja ovih sukoba može dovesti do prekida veze. 

4. "Prazno gnijezdo" i novi izazovi
Iako se par možda uspio nositi sa svim prethodnim kriznim fazama, i dalje se mora suočavati sa trenucima kada djeca odrastaju i napuštaju dom (tj. kada se "gnijezdo prazni"). Partneri se najednom nađu opet sami nakon mnogo godina. Svaki od njih se značajno promijenio tokom tog vremena, a par se praktično mora ponovno upoznati i prepoznati.
U prošlosti su se parovi vjenčavali ranije i zbog toga se kriza zvana "prazno gnijezda" događala prije 50. godine. U tim slučajevima mnogi su se parovi osjećali dovoljno mlado da bi počeli ponovo. Danas se sa ovom krizom susreću kasnije. Zbog toga raskid veze nije uobičajen u ovoj fazi, ali može se pokazati kao vrijeme teških sukoba. Prevladavanje njih može dovesti do oporavka zanemarenih dijelova odnosa.
Iako partneri mogu ljubiti jedno drugo, to ne znači da neće biti teških trenutaka u vezi. Krize u stabilnim odnosima velika su prilika za jačanje veze između partnera i unošenje više sadržaja u odnos.
​