42 godine: ključno doba u životu svake osobe

42 godine su važna prekretnica u životu svakog pojedinca. To nije doba kao bilo koje drugo. Čak i ako je istina da je svako doba drugačije i sa sobom nosi iskustva, svijest i priče koje pripadaju samo toj godini, 42 godine predstavljaju drugačija "vrata".

Studije biologije nam govore da se svakih 7 godina sve naše ćelije potpuno obnavljaju; antropozofija govori o sedam godina razvoja, 7-godišnjih faza unutar kojih pojedinac ima određena iskustva da se pripremi za narednu fazu. Prateći ove zanimljive pristupe shvatamo da 42 godine nisu ništa drugo do početak našeg sedmog sedmogodišnjeg perioda, koji se smatra periodom pune ljudske zrelosti. 

"Ljudski život ima tri faze: dvadeset godina za učenje, dvadeset godina za borbu i dvadeset godina do zrele mudrosti." (kineska izreka)

Šta se dešava u 42. godini
U ovoj dobi sve što je naučeno u prethodnih sedam godina može postati korisno za pojedinca. Često muškarci počinju da grade kuću, žene pronalaze put do samospoznaje. Nakon tolikog traganja, životnih lekcija i učenja, vrijeme je da požnjete sve što ste posijali i stanete i uživate u dobroj žetvi koja će doći. U ovoj dobi može doći do radikalnih promjena, kako emocionalnih, psihičkih tako i životnih. Mogu nastati krize, mogu se javiti transferi i određene unutrašnje nelagode. Ono što počinje primjetno da se mijenja je naše tijelo. Ako se prije 40. godine ne primjećuju posebne promjene, kada navršimo 42. godine mijenjaju se mišićna masa, koža, pa čak i naša kosa. Dolazi do prave transformacije. Spoljašnje i unutrašnje za čovjeka. Bernhard Lievegoed, koji je dosta radio na temi biografije, kaže da manje-više u ovom uzrastu svi imamo granična iskustva, i zato što je ovo opet trenutak odluke.

Doba odluke
42 godine možemo nazvati dobom odluke. Ko želimo da budemo? Šta želimo da radimo? Ovo su pitanja koja sada čekaju na naš odgovor. Ne možemo više da glumimo ono što nismo. Naravno, i nakon ovog uzrasta možemo napraviti promjene, postaviti sebi nova pitanja, vratiti se svojim snovima i željama. No, 42. godine su idealno vrijeme da krenemo u pravom smjeru, da konačno sagledamo situaciju, da skupimo sve svoje snage i usmjerimo ih prema zovu duše koji čujemo u sebi.

Ovaj prag je vrlo sličan pragu adolescenata. U ovom periodu života suočeni smo sa odlukama koje treba da donesemo, stičemo nove prijatelje, ponovo se bude uspavana interesovanja, osjećamo, kao i tada, duh bunta koji titra u nama, osjećamo zbunjenost, nesigurnost, nestabilnost. Kao da su se otvorile nove oči: ovaj put svesniji, zreliji. Vraćaju se neke fizičke bolesti iz prošlosti, strahovi za koje se vjeruje da su prevladani ili naše tijelo može doživjeti potpuno nove simptome. Sve je u pokretu. Sve nam govori. 42 godine takođe predstavljaju prekretnicu. Došli smo manje-više do polovine svog života. Otkrivamo da analiziramo ono što smo doživjeli, baveći se svojim ispunjenim željama i željama koje tek treba ostvariti. Još je vrijeme za stvaranje. Zaista, ovo je pravo vrijeme da vas vode instinkt, intuicija, zdrava fantazija i mašta. Sada možemo mudro slijediti ove naše unutrašnje učitelje, a ne kao u adolescenciji kada još nismo imali uzde svoje unutrašnjosti. Vibracije naše adolescencije se sada vraćaju i možemo ih kanalisati da ostvarimo svoje snove i životne planove. Sa oko 42 godine poznajemo sebe dovoljno dobro i možemo živo da sagledamo svoju misiju na ovoj planeti. I pratimo je. Sve što je bilo prije bila je priprema za ovaj trenutak. 

Svi napori, unutrašnje i vanjske promjene u nama, događaji, sve krize, radosti i drame bili su "treninzi snage", da nam pomognu da rasvijetlimo tamu koju smo osjećali tako dugo. Sada je vrijeme da odaberete svjetlo, da se odlučite na tom putu, da rizikujete.

42 godine, vrata ispunjenja
U dobu prije nego navršimo 42. godine obično opažamo veliku unutrašnju turbulenciju, neprestano tragamo za nečim što ne znamo da definišemo, privlače nas putevi ličnog rasta da bolje razumijemo sebe, uvijek se osjećamo neadekvatno. Ove turbulentne godine nas vode kroz transformativno kapiju.

Ono što odlučimo da radimo u ovom uzrastu biće poput plamena koji će osvijetliti ostatak naših života. Galileo Galilei je prvi put pogledao u zvijezde sa 42 godine. Ali i mnogi obični ljudi oko nas, ako bolje razmislimo, učestvovali su u bitnim promjenama u ovom dobu. Postoji talas koji stiže u ovom periodu naših života, talas na koji se moramo popeti, koji se ne smijemo propustiti. Nalazimo se na raskrsnici: uzmi ili ostavi. Život počinje u četrdesetoj.