Egzistencijalna inteligencija nam omogućava da preispitamo sebe i svijet oko nas. Zapravo, otvara naše umove za širu sliku.
Svi su različiti. Zapravo, svako od nas percipira, misli, osjeća i tumači svijet na drugačiji način.
To je dijelom zbog vrste inteligencije koja prevladava kod svakog pojedinca. Međutim, čini se da ne nalazimo previše ljudi s visokom egzistencijalnom inteligencijom u svjetovnom, konzumerističkom i individualističkom društvu u koje smo danas uronjeni. Ipak, oni koji postoje imaju određene karakteristike koje su vrijedne spomena.
Egzistencijalnu inteligenciju nazivamo i duhovnom, filozofskom ili transcendentalnom inteligencijom. Ona je dio teorije višestrukih inteligencija Howarda Gardnera. Prema Gardneru, ne bismo se trebali ograničavati na IQ kao mjeru za procjenu i razumijevanje ljudskog bića, jer postoje i druge oblasti od velike važnosti. Jezičke, muzičke, prostorne ili interpersonalne vještine, da spomenemo samo neke, čine dio sposobnosti pojedinca i određuju njihov stepen inteligencije. U početku je Gardner predložio sedam vrsta inteligencije. Međutim, kasnije je razmišljao o uključivanju još dvije, od kojih je jedna bila egzistencijalna inteligencija. Kakvi su ljudi sa visokom egzistencijalnom inteligencijom? Svi mi ispoljavamo svaku od navedenih vrsta inteligencije do određenog stepena. Međutim, ljude s visokom egzistencijalnom inteligencijom obično karakterizira sljedeće: 1. Posjeduju filozofski nemir Jedna od njihovih najupadljivijih karakteristika je da su zabrinuti za filozofska i transcendentalna pitanja. Na primjer, odakle dolazimo? Zašto smo živi? Šta je iza smrti? Ovakva pitanja zaokupljaju njihove misli većinu vremena. Nadalje, uživaju u čitanju i učenju o teološkim, egzistencijalnim ili duhovnim pitanjima. 2. Vole da vide širu sliku Oni su u stanju ići dalje od fizičkih čula kako bi se objasnili i razumjeli svijet oko sebe. Osim toga, imaju veliku sposobnost da sagledaju širu sliku u svakoj situaciji. Iz tog razloga, oni su dobri savjetnici, imaju sposobnost rješavanja problema i pronalaženja rješenja i obično su dobri lideri. 3. Poseduju visoke vrijednosti Generalno se udaljavaju od osobina kao što su sebičnost ili egocentričnost, konflikti i sukobi. Oni su obično pomirljivi, miroljubivi, puni poštovanja i podrške. Osim toga, imaju tendenciju da pokažu veliko interesovanje za društvo oko sebe i brane univerzalne vrijednosti kao što su dobrota, ljubav, mir i bratstvo. Ipak, često se mogu osjećati kao stranci u svojoj okolini. 4. Praktikuju altruistički način života Uobičajeno je da ljudi sa visokom egzistencijalnom inteligencijom pokažu nezainteresovanost za određene uobičajene društvene prakse kao što su konzumerizam i normalizovani tip slobodnog vremena u današnjem društvu. Naprotiv, obično koriste svoje vrijeme da postignu integralni razvoj vlastitog bića.
Obično su to ljudi koji su izuzetno svjesni brige o vlastitom tijelu, okolini i drugima. Često su posveženi služenju i altruizmu. Na kraju krajeva, oni opažaju sjedinjenje u svemu oko sebe.
5. Posjeduju osjećaj transcendentnosti Ovi ljudi su izuzetno radoznali. Takođe imaju visok kapacitet za apstrakciju. To ih stalno navodi na traženje odgovora. Osim toga, otvoreniji su za različitosti i skloni su pitati zašto se dešavaju neke stvari. Ukratko, njihov osjećaj transcendencije je visok. Stoga nastoje da osmisle svoj život i svakodnevne radnje u kontekstu međusobnog povezivanja sa cijelim univerzumom. Važnost njegovanja egzistencijalne inteligencije Egzistencijalna inteligencija podrazumijeva razvoj mnogih drugih vještina. Samospoznaja, interpersonalne vještine, matematičko i lingvističko znanje i kontrola tijela su od suštinskog značaja za razumijevanje ove vrste apstraktnih pitanja i primjenu ovih pristupa. Djeca prirodno pokazuju filozofski nemir i radoznalost koji karakteriziraju ovu vrstu inteligencije. Međutim, ona imaju tendenciju da budu ignorisani ili ućutkana prije nego je izraze. Takođe je uobičajeno da se ovi pristupi ponovo pojave u adolescenciji. Ipak, društvo se ne slaže sa ovakvim reflektivnim procesima. Ona bivaju zasijenjena u korist individualizma i materijalnog života. Uprkos tome, osećaj transcendencije je inherentan ljudskom biću. Njegovo zanemarivanje može izazvati veliku emocionalnu nelagodu. Stoga je neophodno oporaviti i poboljšati ovu vrijednu inteligenciju. Na primjer, u školama nastavni plan treba uvijek biti povezan sa njegovom praktičnom primjenom u stvarnom životu. Zaista, učenike treba ohrabrivati da sagledaju isti problem iz različitih uglova i podsticati njihovu radoznalost. U svakodnevnom životu ovu inteligenciju možemo podsticati kroz prakse kao što su meditacija, introspekcija, kontakt s prirodom, briga o fizičkom blagostanju, umjetnost i prosocijalno ponašanje. Konačno, ako ste jedan od onih koji posjeduju visoku egzistencijalnu inteligenciju i ponekad se osjećate drugačije, cijenite svoju jedinstvenost i iskoristite je.
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|