5 strahova koje svi ljudi imaju

​Uobičajeni strahovi koje dijele svi ljudi odnose se na fizičko očuvanje i psihologiju integriteta i života. Oni su univerzalno istiniti, jer nas štite i imaju snažne biološke i filogenetske korijene.

Nikada ne smijemo zaboraviti činjenicu da je strah zdrava emocija. To je dio našeg instinkta za preživljavanje. Neki strahovi su savršeno razumni. Zapravo, potpuno ih se riješiti ne bi bila dobra ideja.

To je zato što ako ih se riješite, takođe biste se riješili osjećaja rizika i nepotrebno biste se izlagali njemu. Možda ne shvatate da je strah impresivna sila. Ako ste toga svjesni, možete ga iskoristiti u svoju korist. Ljudi rade neke smiješne stvari iz straha. Ipak, oni takođe mogu usmjeriti svoje strahove i koristiti ih za stvaranje nevjerovatnih stvari. 

Možda su religija, filozofija i znanost odgovori na te strahove. To su samo različiti načini da se on kontroliše. Ali čega se to ljudi uopšteno plaše?
​
1. SMRT
Ovaj strah je u srcu naših instinkata preživljavanja. Sa biološkog stajališta život pronalazi put, ili, svi organizmi se bore protiv smrti. Sa filozofskog gledišta, život je veće dobro, iz njega proizlaze sva druga dobra i vrline.
Strah od smrti takođe stvara cijeli niz drugih strahova koji se odnose na istu ideju. Imamo strah od visine jer možemo pasti i umrijeti. To je isti razlog zbog kojeg se bojimo letenja, ekstremno velikih brzina, itd. Ovi strahovi su zajednički svim ljudima i kulturama.

2. GUBITAK AUTONOMIJE
Drugim riječima, govorimo o strahu od gubitka slobode i kontrole koju imate nad svojim postupcima i mislima. Sa simboličkog gledišta, ovaj aspekat se odnosi na strah od smrti. To podrazumijeva odbacivanje ideje o gubitku sebe ili nemogućnosti otkrivanja sebe.
Mnogi drugi strahovi proizlaze iz tog osnovnog straha. Na primjer, strah od zaglavljenosti pod ruševinama ili zaključavanja na mjestima sa vrlo malo kisika. Obje ove situacije ukazuju da je sloboda osobe vrlo ograničena.

3. USAMLJENOST
Jedan od najčešćih strahova je gubitak dodira sa svijetom. Odbijanje ili nepodobnost stavlja nas u stanje pripravnosti. To su znakovi da bismo mogli izgubiti vezu sa grupom i biti osuđeni i prognani. Nedobivanje dovoljno prepoznavanja, priznanja i poštovanja ostavlja emocionalnu ranu kojoj može biti potrebno puno vremena da se izliječi. Ljubomora i sebičnost su emocije koje prate taj strah. Ako je neko ljubomoran ili zavidan, to je zato što se plaše odbacivanja i napuštenosti.

4. BOLEST ILI SAKAĆENJE
Strah od sakaćenja takođe je povezan sa našim instinktima preživljavanja. Potrebno vam je tijelo koje ispravno funkcioniše. Zato se bojimo određenih instrumenata kao što su igle i noževi, oni nas mogu ozlijediti ili osakatiti. Strah od bolesti je takođe vrlo čest. Bojimo se naštetiti našim tijelima i ne želimo doći u situacije koje bi mogle uticati na naše zdravlje i dobrobit. Zato se držimo podalje od mjesta koja su prljava, neuslovna ili imaju puno opasnih divljih životinja, na primjer.

5. PONIŽENJE
Ovo je slično strahu od usamljenosti. Međutim, ovaj strah ima više veze sa osjećajem isključenosti i osjećajem poniženja u javnosti. Niko se ne želi osjećati izostavljen ili prezren od drugih ljudi. Ljudi se plaše osjećaja inferiornosti ili zavisnosti. Ovaj strah, kao i strah od usamljenosti, društvene su prirode. Što je društvo otvorenije i raznolikije, to se ljudi manje plaše. S druge strane, ovaj strah je vrlo čest u strogim i vrlo tradicionalnim društvima.
​Ovih pet strahova koji su zajednički svim ljudima već su dugo prisutni. Oglašavanje i propaganda ponekad koriste te strahove kako bi manipulisali nama. Međutim, ljudska bića su takođe beskrajno inteligentna i kreativna. Dakle, možemo naučiti kako se nositi sa strahovima tako da nas oni ne parališu i tako ne podlegnemo vanjskom pritisku.