7 interesantnih izreka Emila Siorana

Ono što možemo primijetiti u izrekama Emila Siorana je razočaranje pomiješano sa istančanim smislom za humor. Ovaj mislilac bio je jedan od rijetkih koji nas poziva na razmišljanje, gledajući sve suprotno od toka.

Mnoge izreke Emila Siorana ostavljaju nas nekako bez riječi. Njegov grubi realizam - i neskriveni pesimizam - nalik su hladnoj vodi koja nas zapljuskuje - da bi nas osvijestila. Ovaj rumunski filozof nije okolišao sa riječima, več se odlučno suočavao sa svime što zavrjeđuje  duboko razmišljanje. Stoga, pogledajmo izbliza svijet Emila Siorana.

Njegov cilj nije bio da nam podigne raspoloženje. Izjave Emila Siorana su više provokacije. Volio je ići protiv struje, jer je to bio i njegov način ismijavanja banalnosti i nedosljednosti svijeta u kojem je živio.
Ono što se u izrekama Emila Siorana može osjetiti je duboko razočarenje, što na kraju predstavlja popriličan izazov za pretjerano lagani ili romantični pogled na život. Izreke ovog mislioca mogu vas šokirati, a posebno one ljude koji su navikli podučavati druge kako da žive sretno i uspješno. Ovo su neki od njegovih najupečatljivijih citata.
​

Emil Sioran: 7 interesantnih citata

​1. Neke se nevjere nikada ne oproste
Jedna od mnogih izreka Emila Ciorana koja je puna inteligentne ironije i zdravog razuma. Ide ovako: "Posljednji kojima opraštamo nevjeru su oni koje smo mi razočarali".

To je oštra i duboka izjava. Kad neko ne ispuni očekivanja svog partnera, tada zna da je on taj koji propada, a ne onaj drugi. Nevjera je tada bila način da se taj neuspjeh potvrdi. Stoga je takvu nevjeru teško oprostiti: to je način prihvaćanja početnog razočaranja. Narcisoidna rana koja duboko boli.

​2. Jedna od izreka Emila Siorana o godinama
Smisao za humor prisutan je u mnogim izrekama Emila Siorana, ali to je crni i zajedljivi humor. To možemo vidjeti u ovoj izjavi: „Ono što znam sa šezdeset, već sam znao sa dvadeset. Četrdeset godina dugog i posve suvišnog rada provjere”.

Možda je u pravu. Mnogo je istina u životu koje otkrivamo vrlo rano. Međutim, ponekad mladi ljudi nisu posve sigurni što su naučili. Moraju to neprestano provjeravati, a to ih često iznova i iznova dovodi do istog zaključka.

3. Njegova misija u životu
Emil Sioran nije imao problema istupati protiv onoga što je većina ljudi smatrala produktivnim ili uspješnim životom. Niti ga je zanimalo skrivanje dubokog razočaranja koje je osjećao zbog svog postojanja. Naprotiv, uvijek je dublje kopao po toj rani.
Ova njegova izreka sve govori: „Moja je misija ubiti vrijeme, a misija vremena je ubiti mene. Kako je ugodno među ubicama."  
U mnogim njegovim djelima bili su prisutni smrt i samoubistvo. Insistirao je na tome da postojanje nema drugog smisla nego samo iskoristiti ga i smatrati nečim beskorisnim.

​4. Učiniti ili ne učiniti
​Većina društva je uvjerena da je najvažnije nastaviti raditi sve više i više. Stajanje u mjestu ili neproduktivnost doživljava se gotovo kao grijeh. Međutim, toliko nas je „činjenja“ učinilo nemirnima, a tjeskoba je napala naš život sa svih strana.
U vezi s tim istinama, Emil Sioran kaže: „Možemo biti ponosni na ono što smo učinili, ali trebali bismo biti puno ponosniji na ono što nismo učinili. Taj ponos tek treba da bude izmišljen.” Njegov je pristup razuman, jer nečinjenje stvari takođe stvara posljedice. A u takvom kompulzivnom i automatiziranom svijetu to bi moglo biti čak i pozitivno.

5. Pobunjenici
Sioran je imao određeni prezir prema moćnicima. Najveću je zaslugu davao herojstvu i velikim djelima onih koji su se borili u ime neke velike ideje i šire svrhe.
Njegov stav u tom pogledu savršeno je jasan u sljedećoj izreci: „Ko su oni koji se bune? Ko su oni koji uzimaju oružje u ruke? Rijetko su to robovi, gotovo uvijek su to tlačitelji koji ne žele postati robovi". Na taj način kaže da tlačitelji postaju pobunjenici, pripisujući im istu bit. Suprotno tome, rob se uvijek pokorava.

6. Ono što je skriveno
Emil Sioran nije na ljude gledao kao na superiornu vrstu ili kao na nešto što je posebno nezaboravno. Suprotno tome, u nekoliko je navrata naglašavao loš način na koji ljudska bića žive i naseljavaju Zemlju.

Ovdje je zabilježen dio te perspektive: „Samo je ono što je skriveno duboko ujedno i istinito. Zbog toga gnusni osjećaji postaju tako snažni i očigledni". Drugim riječima, ljudska bića pokušavaju potisnuti svoje gnusne osjećaje i zbog toga su, kad se pojave, ti osjećaji jači nego ikad.

7. Patnja
​Iako Sioran nije bio sretan i to je nebrojeno puta izrazio, ni on nije htio biti "patnik". Umjesto da se prepusti iskustvu životne boli koju je akumulirao, ono što je činio bilo je otkrivanje životne nedosljednosti upotrebom ironije, usvojivši stil koji je bio cijenjen zbog njegove jedinstvenosti.
Zato mu nije bilo neobično da bude kritičan čak i prema samoj temi patnje. U tom je smislu istaknuo: "Patnja je način da budete aktivni, a da ništa ne preduzimate". Drugim riječima, onaj ko pati živi usred oluje, potpuno neaktivan, često čak i ne pokušava sprovesti bilo kakvu strategiju suočavanja koja bi mogla smiriti oluju.

Mnogo je drugih doista zanimljivih izreka Emila Ciorana koje ovdje nismo uvrstili Čitati ih, usprkos sumornom tonu koji je Sioran koristio za "dekonstrukciju" stvarnosti, istinsko je zadovoljstvo koje djeluje kao podsticaj za razmišljanje.

(reference:
gedankenwelt.com)