7 zanimljivih filozofskih teorija

Za mnoge je filozofija možda bila jedan od najdosadnijih predmeta u školi, ali je filozofija temeljna disciplina u našem svakodnevnom životu. 

Kako bi se objasnili različite koncepcije i grane, vremenom su se rađale različite filozofske teorije.
One nas pozivaju da razmišljamo o tome ko smo i kamo idemo. Uče nas da razmišljamo, promišljamo, stalno ispitujemo utvrđene istine, da potvrdimo hipoteze ili tražimo nova rješenja. Zapravo, važnost filozofije je toliko velika da je UN objavio Svjetski dan filozofije 16. novembra. Naglašava se njeno "kritičko i nezavisno mišljenje", kao i nastojanja da se putem filozofije promovišu "mir i tolerancija".
Filozofske teorije okupljaju oko sebe razne pokrete, škole mišljenja uvjerenja, pa čak i znanstvene zakone. Ovdje ćemo predstaviti neke od najzanimljivijih teorija. Možda neke od njih već poznajete.

Pitagorina teorija/teorema
Kada kažemo Pitagorina teorema, obično se misli na slavnu teoremu trougla, međutim, pitagorejstvo je temeljni filozofski i religijski pravac  koji se razvijao tokom šestog stoljeća prije Hrista.

Utemeljio ju je Pitagora sa Samosa, koji je smatran prvim pravim matematičarem i jednim od najznačajnijih matematičara u povijesti. Tvrdio je da religija i znanost ne treba da budu dvije odvojene oblasti, jer su i jedno i drugo nerazdvojni faktori u svačijem životu.
Njegovo čvrsto uvjerenje je bilo da je sve u prirodi broj, ili je protkano brojevima, da sve u prirodi slijedi numerička pravila. No, iako su njegove misli bile vođene matematikom, istodobno je bio duboko mistična ličnost.

Vjerski simbol pitagorejaca je bio pentagram, kog su nazivali "zdravlje" i koristili ga kao tajni znak da se međusobno prepoznaju.

Epikurejstvo i njegovi koreligionisti
Ovaj filozofski pokret pokrenuo je Epikur sa Samosa u 4. stoljeću prije Hrista, a nastavili su ga njegovi sljedbenici, Epikurejci. Maksima ove teorije bila je potraga za srećom kroz užitak. Epikurejci su razumijevali oba koncepta, i užitak i sreću, kao odsutnost boli i bilo kakve nevolje.
Da bi postigli tu sreću, razlikovali su se 3 vrste užitaka koji takođe dopuštaju postizanje ataraksije. Stanje spokojstva, odsutnost neugodnosti, savršena ravnoteža između uma i tijela.
Epikur je objašnjavao da Bog ne postoji. Njegova je ideja bila: Bog je dobar i moćan, ali loše se stvari događaju čak i dobrim ljudima. Zašto?
Iz njegovog pristupa, pojavljuju se dva moguća logička objašnjenja: Bog nije dobar jer dopušta tim lošim događajima da se dogode; ili nije svemoćan jer nije u stanju spriječiti da se dogode. U oba slučaja, postojanje Boga se poništava. Što mislite o njegovu odbitku?
​
Sholastička teorija Anselma Kanterberijskog 
Iako nije bio jedna od najkontroverznijih, skolastika je jedna od najzanimljivijih filozofskih teorija zbog svoje heterogenosti. Ona je bila pod uticajem grčko-latinskih, arapskih i jevrejskih struja i dominirala je srednjovjekovnom misli. Temelji se na podređenosti razuma vjeri i koordinaciji između njih.

"Vjera u potrazi za znanjem". -Anselmo de Canterbury-

Neki su autori odbili ovu struju kao previše statičnu i podložnu samo pamćenju , zbog njenih pomalo ortodoksnih obrazovnih metoda. Međutim, njeni filozofski aspekti nisu samo skup strogih teoloških dogmi, već su u potrazi za zajedničkim radom između vjere i razuma. Njezin je cilj razumjeti stvarnost s ljudske tačke gledišta.

Racionalistička teorija Rene Dekarta
Cogito ergo sum ("mislim, dakle postojim")". S ovim je izrazom René Dekart sažeo ideju koju je predložila jedna od najpoznatijih filozofskih teorija, racionalizam: razum je izvor istine i jedini način da dođemo do nekog zaključka. Odbija se, dakle, bilo kakva dogma, jer se ona suprotstavlja razboritošću i smatra se "sumnjivom".
Život ovog francuskog matematičara bio je neobičan. Zbog zdravstvenih problema, od djetinjstva je morao provoditi mnogo vremena u krevetu, što mu je omogućilo da se posveti dugim razmišljanjima o životu i svijetu.  Nekoliko godina kasnije položio je temelje filozofskoj struji zvanoj racionalizam.

U razvijenoj Evropi u sedamnaestom i osamnaestom stoljeću racionalizam predlaže sumnju kao jedinu metodu za pronalaženje univerzalne istine. Doprinos racionalizma je očigledan: metodička sumnja kao jedini način da se dođe do znanja.

Dvije vrste idealizma
Sam Dekart, zajedno s drugim autorima kao što su Berkli, Kant, Fihte (subjektivni idealizam) ili Lajbnic i Hegel (objektivni idealizam) takođe su bili neki od glavnih predstavnika ove struje.
Ovo je jedna od filozofskih teorija na koje se najčešće pozivamo. 

​Koliko puta smo rekli "ti si idealan"? Ali, doista, znamo li iz čega se zaista sastoji ova struja? Ona nema puno korespondencije sa realnošću, jer idealizam smatra da su svijet i život savršeni modeli harmonije. To jest, smatra se da je sve bolje nego što zaista jeste, jer postoji sklonost da se stvari predstavljaju kao savršene i da se atributi pripisuju nečemu što ih nema. Stoga se razvio i izraz "idealizovati". 

Iako postoje dvije diferencirane struje, obje se slažu da predmeti ne mogu postojati ukoliko ne postoji um koji ih je svjestan. Tvrdi se da vanjski svijet zavisi od ljudskog uma. Idealizam pridaje vrijednost iracionalnom, tradicionalnom i sentimentalnom.

Ničeova teorija nihilizma
"Bog je mrtav". S tim izrazom je NIče konceptualizirao jednu od njegovih najgorčih satira prevladavajućeg mentaliteta. Takođe je iscrpno kritizirao zapadno društvo, kroz genealogiju pojmova koji ga sačinjavaju.
Za ovog njemačkog filozofa, pjesnika, muzičara i filologa, svijet je uronjen u duboki nihilizam, koji se mora nadvladati ako ne želi da doživi svoj kraj. To se odnosi na devalvaciju vrhovnih vrijednosti. Povijesni proces kojim završava "neuravnoteženost onoga što je prethodno bilo prikazano kao vrhovno".
Mnogi kasniji mislioci optužuju ga za kontradikcije koje pokazuje u svojim idejama. Branio se tvrdeći da je u svojim djelima koristio drugačije gledište kako bi izazvao čitatelja da razmotri nekoliko aspekata istog predmeta.

Tao teorija Lao Ce
Lao Ce je bio savremenik Buddhe, Pitagore i Konfučije, ali detalji njegova rođenja i smrti nisu poznati. Tao se sastoji od 2 ideograma: glava i marširanje. Stoga, njegovo značenje može se tumačiti kao čovjek koji ide naprijed, koji svjesno kreće i napreduje.
Značenje ovisi o kontekstu i može se koristiti u filozofskim, kozmološkim, vjerskim ili moralnim terminima. Temelji se na dinamici i dualnosti. U ideji da se suprotnosti nadopunjuju, poput yina i yanga. U slici koja predtsvalja beskraj i beskonačnost.

"Onaj koji trči je uhvaćen mrežom, onaj koji pliva kukom, onaj koji leti lukom. Što se tiče zmaja, koji se diže u nebo nošen vjetrom i oblacima, ne znam kako se to može protumačiti. Vidio sam danas Lao Cea, vidio sam danas zmaja."
-Konfučije-

Ovaj skup filozofskih teorija pokazuje kako se misao mijenjala tokom stoljeća. Ali se takođe navodi da su mnoge dogme i hipoteze ostale netaknute do današnjeg dana. Znanje o stvarnosti se razvilo baš kao i ljudski um, od djetinjstva do zrelosti.

Izvor:
gedankenwelt.com