7 znakova koji ukazuju na psihičke probleme kod osobe

U stvarnosti se ne može govoriti o "normalnoj" ili "abnormalnoj" psihi. Ako bolje razmislite o tome, primijetićete da ono što danas važi za normalno sjutra može postati patologija. 

Psiha i ljudsko ponašanje manifestiraju se na mnogo različitih načina, a neobični obrasci misli ili ponašanja se ne moraju nužno označiti kao problemi. Ipak, važno je zapamtiti da postoje ljudi koji su mentalno bolesni i da se ta bolest odražava u njihovim mislima, emocijama i postupcima. Na primjer, kada neko postupa tako da može naškoditi sebi ili drugima, ili kada ima ozbiljne poteškoće u razlikovanju stvarnosti od fantazije.

"Lanci ropstva ne vežu samo naše ruke; duh je taj koji čovjeka čini slobodnim ili robom."
​(Franz Grillparzer)
​
Dijagnoza "mentalno bolestan" donosi sa sobom velike probleme. S jedne strane, društvo ima svoje ideje o uzrocima i posljedicama psihičke i duševne patnje i teško ga je odvratiti od drugčijeg razmišljanja. S druge strane, osoba o kojoj je riječ obično nije svjesna svoje bolesti, čak odbija priznati da ima dijagnozu. Općenito važi da što su problemi lošiji, to je osoba manje svjesna. Razlog je problem u psihi, u istoj toj psihi koja donosi procjenu.
Zato je važno obratiti pozornost na moguće simptome. One se definiraju kao karakteristike ili određeni oblici ponašanja. Oni nisu jedina presudna stvar, ali mogu ukazivati ​​na prisutnost mentalnih poremećaja. U ovom članku predstavit ćemo sedam takvih abnormalnosti.

Iskrivljena percepcija
Percepcija je sposobnost vidjeti i doživjeti svijet kroz osjetila: čuti, vidjeti, osjetiti, mirisati i okusiti. Zdrava psiha je sposobna percipirati zvukove, boje, oblike, mirise i okuse. Naravno, svaka osoba percipira svoju okolinu na individualan način, ali u cjelini nebo ostaje plavo i čokolada slatka. Ako nebo u jednom danu vidimo malo sivlje od uobičajenog ili čokolada ima gorči ukus nego obično, to ne znači da smo mentalno bolesni. Da bismo utvrdili da li smo podložni kognitivnoj pristranosti, moramo procijeniti da li ta pogrešna percepcija određuje naše živote, u kojoj mjeri uzrokuje probleme.

Ponekad naša psiha opaža nešto što ne postoji. Vidimo ili čujemo nešto što ne postoji. Takvi podsticaji doživljavaju se kao nešto vrlo stvarno, čak i ako nisu. Na primjer, to se često događa kada smo sami ili na mjestu koje nas plaši, na primjer u staroj kući: u tim situacijama percipiramo podražaje s povećanim intenzitetom. To je problem samo onda kada se ti podražaji percipiraju dugoročno kao vizualne ili slušne halucinacije, ili kada uzrokuju prekomjernu nelagodu.

Organizacija misli
Razumljivo je da ponekad prolazimo kroz trenutke ili faze u kojima smo rasijani. Krećemo se od jedne stvari do druge, slijedimo jednu aktivnost, a zatim drugu, a da ne pratimo nikakav red ili sistem. Pritisak i napetost mogu povećati ovaj kaos. Općenito govoreći, posljedica toga je više stresa.

Rasijanost se mora shvatiti vrlo ozbiljno kada osoba djeluje rasijana jako dugo, kada naglo skače s jedne ideje na drugu, bez očite veze između njih, i kada je njeno ponašanje posljedica nemogućnosti da završi misao ili ne može pratiti razgovor.

​Ograničene misli (apsurdna uvjerenja)
Ograničene misli upućuju na poremećenu psihu ako ispunjava određene kriterije. Primjer takvog ograničenja je fiksacija. Nefleksibilnost i tvrdokorna uvjerenja inherentno su problem, ali ako nemaju ništa s realnošću, mogu postati izvor velikih muka.
Jedna stvar je braniti apsurdno uvjerenje ako ono ne uzrokuje probleme samom čovjeku. U ovom slučaju možemo govoriti o neznanju ili netoleranciji. Ali ako ova fiksacija izaziva patnju, postoji psihološki problem.

Stanje svijesti
U našem svakodnevnom životu mnoge stvari nestaju iz naše svijesti. To je tipično za zdravu psihu, jer se tako štitimo od iritacije i preopterećenosti informacijama. Međutim, ponekad nam to smeta: na primjer, kad ustanemo da učinimo nešto, a obda zaboravimo što smo htjeli.

Kada se ovo zamagljenje svijesti često dešava ili uključuju važne događaje, možemo govoriti o psihičkom problemu. Ako neko nešto učini i ne može objasniti zašto ili kako je to učinio onda imamo dobar razlog za sumnju u problem.

Psiha i pažnja
Nedostatak pažnje odnosi se na sposobnost koncentracije. Kada neko nije usredotočen na ono što se događa oko njega, njegova psiha se besciljno njiše s jedne strane na drugu. Primjerice, oni koji su pogođeni neće moći slijediti upute korak po korak.
S druge strane, kada je fokus vrlo uzak i usredotočen na određenu stvar, osoba gubi sposobnost periferne pažnje. To znači da nije u stanju sagledati svoje okruženje dok radi na svom projektu. Međutim, u određenoj mjeri, to je sasvim normalno.

​Sjećanje i prepoznavanje
Problemi sa memorijom ili problemi u prepoznavanju osoba i predmeta mogu imati mnoge uzroke. Oni mogu biti uzrokovani stresom, iscrpljenošću, prekomjernom stimulacijom i mnogim drugim okidačima. Ljudska memorija ne radi kao računalo. Na primjer, naše emocije imaju veliki utjecaj na to koliko se držimo sjećanja, događaja ili činjenica.

​Ono što neki ljudi nazivaju prazninama memorije ili gubitkom pamćenja može biti znak da nešto nije u redu s psihom. Zaborav ili potpuna nesposobnost da se sjetimo okolnosti u kojima je osoba bila uključena sugeriraju na problem.

Govor i psiha
Govor je najvažniji izraz misli. Jasan i razgovjetan govor svjedoči o zdravoj psihi. S druge strane, jezik postaje zbunjen, neorganiziran ili nejasan kada je neko mentalno bolestan.
U području govora takođe treba razmotriti druge različite oblike izražavanja koji prate izgovorenu riječ, npr. izraz lica i gestikulaciju. Neko ko nije u stanju održavati kontakt očima ili ko se izražava sa prekomjernim pokretmima i gestikulacijom, takođe može imati problema.

Ni u kojem slučaju nemojte zaboraviti da je uvijek potrebno provesti procjenu mentalnog zdravlja od strane stručnjaka.