8 vrlina kulturnih ljudi, prema Antonu Čehovu

Autor slike: CHRISTIAN SCHLOE

Anton Pavlovič Čehov bio je jedan od najvećih ruskih književnika. Njegove priče su postale popularne i u zapadnim zemljama i rado se čitaju. 

Njegova najveća vrlina bila je ta što je kroz svoje priče uspijevao na izvanredan način predstaviti ljudska ponašanja i njihove međusobne interakcije.
Bio je oštar i precizan promatrač ljudskog ponašanja, sposoban da uhvati atmosferu sa potpunim realizmom, ističući pojedinosti koje su drugi zanemarili. 

Njegova namjera nije bila moralistička, ali unatoč tome, u njegovom naslijeđu je pronađeno pismo koje je pisao starijem bratu gdje je izrazio niz savjeta.
Pismo je napisano tokom jednog boravka u Moskvi i objašnjava šta Čehov smatra osobinama istinski kultiviranih ljudi. To je takođe tekst koji služi da nas usmjeri i vodi ka višim vrlinama. U ovom članku prenosimo Čehove savjete i mišljenja kroz njegove riječi. ​

1. Ljubaznost, jedna od vrlina koju je Čehov izuzetno cijenio 
Za Čehova, zaista kultivisani ljudi: "Poštujte pojedinca i stoga su uvijek popustljivi, nježni, pristojni i skladni. [...] Kada se usele kod nekoga, ne ponašaju se kao da toj osobi čine uslugu, a kad se iseljavaju, ne govore: "Kako neko može živjeti s tobom?"

Značajna osobina visoko kultiviranih ljudi je kako oni postupaju s drugima. Koliko god velika bila  razlike između jedne osobe i druge, to nije izgovor za sukobe i zlostavljanja. Zapravo, pametno je izbjegavati sukobe i udaljiti se ako su protivrječnosti nepomirljive.

2. Empatija prema onima koji pate
Čehov sljedećim riječima govori o kulturnim ljudima: "Njihovo saosjećanje se protežu dalje od prosjaka i mačaka. Njih mogu dotaći čak i stvari koje se ne vide golim okom".

Anton P. Čehov

​To objašnjava zašto su vrlo osjetljivi na patnju drugih, čak i ako je ne izražavaju. Biti vrlo kultiviran podrazumijeva visoku razinu razumijevanja za one koji pate. Riječ "kultura" dolazi od latinskog "cultus", što znači "kultiviranje ljudskog duha". Kulturni čovjek nije ravnodušan prema boli ljudi oko sebe.

3. Poštovanje tuđe imovine
Što se tiče materijalnih dobara, Čehov ukazuje na "poštovanje imovine drugih, a time i plaćanje svojih dugova prema njima".  U načelu, uzimanje duga na sebe pretpostavlja ugovor u dobroj vjeri sa drugom osobom. Kada jedna osoba posuđuje novac drugoj, ona  očekuje da će im se taj novac vratiti pod dogovorenim uvjetima i u dogovorenom vremenskom okviru.
Način na koji neko postupa sa svojim dugovima otkriva puno o njegovoj ličnosti. Dugovi se stiču u izuzetnim okolnostima i na osnovi stvarne potrebe, a plaćaju se na vrijeme, jer se onaj koji posuđuje oslanja na riječ dužnika i pruža mu svoje povjerenje.

4. Odbijanje laži i pretvaranja
Što se tiče laži i klevetanja, Čehov smatra da doista kultivirani ljudi imaju sljedeće karakteristike: "Oni su iskreni, i užasavaju se laži. Ne lažu čak ni u sitnim stvarima. Laž je uvreda za slušaoca i onoga ko laže stavlja u niži položaj. Kulturni ljudi nisu nametlivi: na ulici se ponašaju kao kod kuće, ne razmeću se pred drugima. Oni ne vole isprazno brbljanje. Iz poštovanja prema drugim ljudima češće šute nego što razgovaraju."
Laž i pretvaranje su način da se druga osoba obmane i prevari. S druge strane, iskrenost je način ukazivanja poštovanja prema drugima. Autentičnost je znak samopouzdanja i dostojanstva. Dakle, glasine i tračevi ne bi trebalo da budu na dnevnom redu kulturnim ljudima.

5. Odbijanje viktimizacije
Za Čehova, kultivirana osoba se se želi naći u pozicija žrtve, što je takođe vrsta prevare ili obmane drugog. Što se tiče toga, on kaže: Oni "ne omalovažavaju sebe da bi izmamili saosjećanje. Oni ne "sviraju po žicama srca" drugih ljudi, kako bi ovi mogli uzdisati, sažaliti se i učiniti nešto za njih." ​
Pokretanje saosjećanja u drugima može donijeti neke očite koristi. No, dugoročno, ispada da je riječ o obmanjivačkoj strategiji koja samo odražava nedostatak poštovanja prema sebi.

6. Odbacivanje ispraznosti i pohlepe
Čehov je pozvao na razmišljanje o odnosu koji osobe imaju prema nekome ko  ima više novca ili veću moć od drugih. On sugeriše:  "Kulturni ljudi ne pate od "plitkoće" ispraznosti. [...] Ako imaju više novca od ostalih, ne razmeću se i ne ponašaju kao da su osvojili cijeli svijet." 
Osjećaj nadmoći nad drugima iz privremenih razloga (sva materijalna bogatstva su privremena) i zavisnost od novca i društvenih povlastica, jednostavno ukazuje na nezrelost i nedostatak evolucije. Ovakvi tipovi ljudi cijene "imetak" više i od sopstvenog života i u potpunosti zavise od vanjskih čimbenika kako bi cijenili sami sebe. ​

7. Poštovanje individualnih talenata
Svaka osoba na svijetu ima neki talenat. Naši životi treba da budu usmjereni na otkrivanje i njegovanje tih talenata. Čehov kaže da kulturni ljudi: "Ako imaju neki talenat, oni ga poštuju. Oni će tom talentu, toj vrlini žrtvovati površnost, isprazan život i prolazna zadovoljstva. [...] Ponosni su na svoj talenat, jer u njemu prepoznaju vrijednost ".

Talenat je jedno od najvećih blaga koje ljudi mogu posjedovati. Nije nužno biti poznati umjetnik ili uspješan poslovni čovjek da bi se reklo da neko ima talenta. Ponekad ovaj dar može biti u malim stvarima, kao što je znanje o vrijednosti drugih ili sposobnost lakog razumijevanja ili pomoći. Kad neko otkrije vlastiti talenat, potrebno mu je dati veliku vrijednost i boriti se za njegovo razvijanje. Ne sputavati ga, ne podređivati ga, već ga pustiti da procvjeta.

8. Umjerenost i briga u postupcima
Čehov ukazuje da kulturni ljudi  "Razvijaju estetski osjećaj u sebi. [...] Oni teže što je moguće više da obuzdaju i oplemene svoje niže nagone. [...] Pogotovo ako su umjetnici, oni žele svježinu, eleganciju, čovječnost.  [...] Ne piju votku po cijeli dan i noć, ne njuškaju po plakarima za "čašicom" jer nisu svinje i znaju da nisu."

Ove izjave poznatog ruskog književnika su poziv na umjerenost i glas koji odbija fizičke i biološke ekcese. Ljudska bića nisu samo biološki organizmi, već ljudi kojima treba osjećaj i smisao za ono što rade,  uključujući i najosnovnije radnje.

Obrada sa:
gedankenwel.com