Možda ste obratili pažnju. Dešava se da ista situacija doslovno proganja osobu. Ili se desi da se situacija ponovi u životu mnogo godina kasnije.
Dešava se i da osoba ima neku vrstu cilja. I, u principu, taj cilj je sasvim realan i ostvariv. Ali odjednom nastaju problemi gotovo niotkuda. Kao da neko postavlja nevidljivi zid ispred osobe.
Evo nekoliko priča iz stvarnog života. Kao ilustracije. PRIČA PRVA Živjela je jedna djevojka. Veoma dobro. Pomogla je svima. Žurila je da pomaže svima i bukvalno oko svega.
Mnogi su iskorištavali njenu dobrotu i nisu ništa dobro mislili o njoj. Eto, tako je ispalo. Njeni prijatelji su joj se smijali u lice, nisu oklijevali da koriste njene usluge, već su pričali ružno o njoj iza njenih leđa. Djevojka je bila iznenađena. I gorko je plakala od ozlojeđenosti. Onda je oprostila i nastavila da pruža usluge. Onda se udala. I počela je davati svoju ljubav i dobrotu novim rljudima. I poklone, i usluge, i vrijeme, i pomoć, i sve, baš sve. Ali njeni novi rođaci je nisu voljeli. Nisu je nigdje pozivali, zaboravili su da joj čestitaju rođendan, a generalno često se činilo da je uopšte ne primjećuju. Nije mogla da shvati šta se dešava. Dobri ljudi, jesam li vam učinila nešto loše? Jeste li ikada vidjeli nešto osim dobrog od mene? Zašto mi to radite?, mislila je ona u sebi.
I gdje god da je bila, uvijek joj se dešavalo isto. DRUGA PRIČA Druga djevojka je bila vrlo uredna. Čista, domaćica, pametna. Veoma tačnA i odgovorna. Zlata žena. Naravno, svima se to jako svidjelo i svi su uvijek mogli računati na nju. Ali njen suprug je bio jako loš čovjek. Uveče mu je prala i peglala sve košulje - sjutradan ih je nasumično gužvao i gurao u ugao ormara. Djeca su uglavnom bila vrlo neuredna. Jela su u krevetu, razbacivala stvari, prljala šta god bi stigla. Prijatelji su joj stalno kasnili na sastanke, na poslu su kolege pokušavale da prebace svoje obaveze na nju. Uglavnom, ona je bukvalno padala od iscrpljenosti, vrteći se kao veverica u točku. TREĆA PRIČA Bio je jedan čovjek. Zavolio je jednu djevojku. I nakon nekog vremena je ona ostala trudna. Ali do tada je njegova ljubav počela da blijedi. Čovjek je napustio dijete. Odbacio je i ženu i dijete Mnogo godina kasnije oženio je drugu i dobio djecu. Imao je prelijepu ćerka. Udala se, ali ju je muž napustio nekoliko godina kasnije. I nju i njenu djecu. Baš kao što je i sam njen otac jednom napustio svoje dijete. POSLEDNJA PRIČA Još jedna veoma fina devojka. Odana, strpljiva, pun razumijevanja, brižna. Niko nikada nije imao zamerke na nju. Bila je idealan prijatelj. Ali imala je svoje zahtjeve. Zaista je željela izgraditi takav odnos da bi u starosti mogla hodati kroz park držeći za ruku svog ćovjeka. Htjela je pravu kvalitetnu vezu. Ali koliko god se trudila da ostvari takvu vezu, muškarci nisu poduzeli potrebne korake. Jednostavno su radosno prihvatili sve što je ponudila. Briga, lojalnost, nježnost i tako dalje. Ali međusobno topla i nesebična veza joj nije uspjela. Muškarci u njenom životu su svi bili isti. Jeste li viđali takve situacije? Jeste li ih ikada primijetili? Da li ste se ikada zapitali zašto se to dešava? Pa, ako je sa trećom pričom sve više-manje jasno - karma je odradila svoje i to je sve, šta je sa drugim pričama? Stvar je u tome da se nijedna situacija ne ponavlja tek tako. Ako se nešto ponovi barem još jednom, to je već dobar razlog za razmišljanje. Svaka osoba, svaki događaj nam donese neku lekciju. Što prije to shvatimo, prije ćemo završiti i naučiti lekciju. Tako je, na primjer, djevojka iz prve priče, nakon što je analizirala šta se dešava, jednog dana shvatila da je previše bila dobra. Odnosno, bila je uvjerena da je dobra i da nije zaslužila ono što joj se dešavalo. Nije zaslužila ravnodušnost i zle riječi iza njenih leđa. Shvatila je da mora da bude cijenjena, poštovana i voljena. Ali u stvarnosti ne postoje apsolutno dobri ljudi. Svi imaju grijehe. Ako ih se sjetite, odmah shvatite da možda nije uzalud što ljudi ne vole neke ljude, ma koliko oni dobri bili. I čim je to shvatila, sve se promijenilo. Prestala je da čeka počasti i priznanja, a odnos drugih prema njoj je postao topliji. Druga djevojka je morala shvatiti da niko nije savršen. I da bude tolerantnija prema ljudima. Ovo je bila njena lekcija. Tolerancija i prihvatanje. Čim je to shvatila, njen muž je postao pažljiviji. I djeca su počela češće da čiste za sobom. A četvrta djevojka je odjednom shvatila da nisu muškarci ti sa kojima treba da se trudi da izgradi tople i zdrave odnose, već sa sobom. Jednostavno nije znala da voli sebe, nije imala ljubavi prema sebi. Toliko je željela sjajnu vezu i tražila ljubav izvan sebe da nije obraćala pažnju na to da postoji emocionlna zavisnost od koje je patila. Postoji takođe i simpatija. Postoji mnogo različitih dobrih osjećanja. Ali to nije ljubav.
Uvijek naletimo na nešto slično ili isto. Recimo, rasprava. Jeste li ikada pomislili da se svađamo i opiremo u većini slučajeva ne da bi istina pobijedila, već zato što želimo da ostanemo u pravu. Samo da bismo mi imali poslednju reč. Samo da bismo mi pobijedili.
Tako je to sa životom. Opiremo se znakovima koji nam se daju. Svađamo se. Ne slažemo se. Ne prihvatamo. Pokušavamo da insistiramo na svome. A lekcija se nastavlja i nastavlja. Sa našim sagovornicima se možemo svađati do mile volje. Možemo slati ružne komentare, vrijeđati, dokazivati se "pametnim izrekama". Čak i ako griješimo, nekima će se i dalje svidjeti naši komentari. Ali sa životom ovo neće funkcionisati. Što više forsiramo, insistiramo na sebi i odbacujemo ono što nam se ne sviđa, to sebi činimo gore. Nikada se ništa ne dešava uzalud. Morate biti u stanju da zastanete i analizirate. U suprotnom, isti neprijatni životni događaji i situacije će se ponavljati.
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|