Najlakše je u životu odustati. Podignuti "bijelu zastavu" i s prezirom reći da: "Nije ispalo kako treba". Ali što je sa slobodom duha? Vaša vlastita sloboda? Kada priznajete da ste zaista nedostojni posla koji ste tako dugo i naporno pokušavali dobiti?
Ili da ste puno gori od nekog drugog, ili vredniji? Mislila sam da je samo prihvaćanje nečega dovoljno. U isto vrijeme nisam shvatila najgore: kada lako odustajem, iskrivljujem svoj svijet, odričem se svojih vrijednosti i uvjerenja. Nestajem kao osoba. Prepuštam se i izdajem.
Ako nešto ne možete pustiti, znači da treba da težite nečemu, nečemu što treba naučiti.
Shvatila sam to jednom, a sada to nikad neću zaboraviti. Istina, koja kaže da ako, unatoč svim naporima i zdravom razumu, pokušavate nešto pustiti, ali vam to ne uspijeva, nije slučajna. Nemogućnost da otpustite znači da treba nešto da shvatite, naučite, iskusite. Postoji neki proces koji mora biti dovršen. A ja bih to tek onda nazvala izlječenje. Uostalom, jasno mi je bilo zašto neke stvari treba pustiti. Ali shvatiti da je nemogućnost da pustimo nešto takođe prava životna lekcija, meni osobno nije bilo lako shvatiti. Pravo izlječenje ne dolazi baš tako. Morate naučiti najvažniju stvar - biti prisutan ovdje i sada. Niko od nas ne može predvidjeti što će se s njim dogoditi i kakve će biti okolnosti. Ali moramo odlučiti kako odgovoriti na određeni izazov. Odlučujemo kakav će biti naš duh, raspoloženje, sjećanje, strah ili ljubav. Ne izmišljajte novu stvarnost, nikako! Naučite se novom razmišljanju. Percepciji. Iscjeljenje je učenje vrijednosti svakog iskustva i razumijevanje da nam ništa u životu nije dano baš tako i bez razloga. Naučite staviti ono što ste naučili iznad onoga što trenutno jeste. Kao bonus, dobivate vjeru da zaslužujete i postižete više. Kada se razdvojite od voljene osobe i pronađete novu, kad svoje staro i odvratno radno mjesto zamijenite za neko drugo, kada stare ideje ili uvjerenja zamijenite novim, to nije sve. Još niste pustili! Nastavite se boriti. Pretraživati. To znači da se ne morate truditi da radikalno promijenite nešto "izvana". To znači da morate prihvatiti život onakav kakav jeste da biste razumjeli sebe, promijenili sebe. Postali bolji i jači. Gubitak zapravo ne postoji. U svakom slučaju, ništa na ovom svijetu ne pripada nama. Čak će i naša tijela s vremenom ostarjeti i jednog dana će biti pokopana. Stoga ili priznajete nedosljednost svih stvari na ovome svijetu, ili ćete patiti zbog svoje pogreške do posljednjeg daha. Činjenica je da stvari koje su zapravo nestale iz života, ali nastavljaju živjeti u našem umu, nigdje nisu otišle. One ostaju u nama. I ne samo to, već nas uče novoj percepciji, oproštenju i sposobnosti da živimo život bez vezanosti.
Kada shvatimo ovu najveću mudrost, naučićemo voljeti bezuvjetno. Dolazimo do one tačke našeg duhovnog razvoja, odakle se otvara čitav spektar emocija, senzacija i iskustva.
Izlječenje mijenja vaše mišljenje, a ne vaše okolnosti. Iscjeljenje znači shvatiti da jedna stvar uvijek mora prethoditi drugoj. Najlakše je odustati i okriviti druge ljude koji vas "ometaju" dalje. Ali iscjeljenje je prihvaćanje onoga što je neizbježno i spremnost za učenjem i za nečim boljim. Sve se u našem životu događa s razlogom. Ako ste pali na nekoj vrsti testa, onda je to iz nekog razloga potrebno. Prije svega vama.
Ono što ne možemo pustiti ostaje s nama s određenom svrhom. Predati se znači pokušati kontrolirati proces, što je samo po sebi nemoguće. Osim ako se ne počnete obmanjivati, uvjeravajući sebe da "zapravo to nisam želio." Ali ne zaboravite: samoobmana je krhka. Jednog dana ćete morati reći sebi istinu, i to će biti vrlo bolno.
Zato dopustite sebi da ozdravite. Dođite do same srži problema. Odbacite poriv za predajom, koji uvijek traži gotove odgovore. I prepustite se ozdravljenju - pitanjima koja iz nekog razloga morate postaviti sebi i potražite odgovor na njih. Autorica: Brianna Wiest
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|