Ako postoji neko kome ne možete oprostiti

Ne volim nikakav kliše kada je riječ o oprostu, a danas ih je zaista puno.
Znam svaku izreku, svaki savjet, svako odobreno mišljenje o ovoj temi, jer sam prošla ogroman "put" kroz raznoraznu literaturu.

Pročitala sam svaki post na blogu o otpuštanju bijesa. Zapisivala sam Budine citate i lijepila ih po zidovima svoje sobe. Znam da nijedan dio nije jednostavan. Znam da pojedine izreke znaju biti smarajuće. Znam da se jaz između "odluke da oprostite" i osjećaja mira može činiti potpuno neizbrisivim. Znam.

Oproštaj je velik, i težak cilj za sve one koji žude za pravdom. Sama pomisao da treba da (ot)pustimo nekoga a da nije dobio neku "kaznu od nas" zbog onoga što su nam učinili čini nas bolesnima. Jednostavno ne želimo ostaviti ruke čistim. Naprotiv, često želimo "uprljati ruke". Želimo da dođe do poravnanja. Želimo da snose težinu i posljedice onoga što su učinili.

Oproštenje se čini kao vrhunska izdaja nad sobom. Ne želite se odreći borbe za pravdu nakon onoga što vam se dogodilo. Ljutnja gori u vama i ispušta toksičnost u vašem sistemu. Znate to, ali ne možete pustiti bijes. Ljutnja postaje neodvojiv dio vas kao i vaše srce ili um ili pluća. Znam taj osjećaj. Znam da je drugi otkucaj srca bijes.
Ali, evo nešto u vezi sa ljutnjom: to je instrumentalna emocija. Ostajemo ljuti jer želimo pravdu. Jer mislimo da je to korisno. Pretpostavljamo da što je ljutnja intenzivnija i "štetnija", to ćemo više moći promijeniti. Naša ljutnja ne shvaća da je prošlost završena i da je šteta napravljena. Govori vam da će osveta popraviti stvari. Na putu ka pravdi.
Osim što pravda koju želimo nije uvijek realna. Biti ljut je poput neprestanog skidanja kraste sa posjekotine, jer mislite da ako držite ranu otvorenom, nećete dobiti ožiljak. Stvar je u tome što će vam jednog dana osoba koja vas je uvrijedila stvoriti šavove sa tako nevjerovatnom preciznošću da nikada nećete znati da je rez bio tamo. Istina o ljutnji je da to nije ništa drugo nego odbijanje liječenja, jer se toga bojite. Jer se bojite ko ćete postati kada se rane zatvore i kada budete morali živjeti u svojoj novoj, nepoznatoj koži. Želite svoju staru kožu. I tako vam ljutnja govori da zadržite to krvarenje.​

Kada "ključate" iznutra, oproštaj se čini nemogućim. Mi želimo biti sposobni za to, jer intelektualno znamo da je to najzdraviji izbor. Želimo ponude za oproštenje mira. Želimo (ot)puštanje. Želimo da se ludilo u mozgu smiri, a još uvijek ne možemo pronaći način da to postignemo.
Jer evo što vam svi ne žele reći o oprostu: oprost neće popraviti nanijetu štetu. Nije gumica za brisanje koja će vam izbrisati bol onoga što vam se dogodilo. Oprost ne poništava bol sa kojom živite i ne pruža vam neposredan mir. Pronaći mir je duga i uzvišena bitka. Oprost je samo ono što vam je potrebno da ostanete "hidrirani" na putu, da ne "kolabirate".
Oprostiti znači odustati od nade za drugačiju prošlost. To znači znati da je prošlost gotova, da se prašina slegla i da razaranje koje je preostalo nakon nje nikada ne može rekonstruisati stvari da budu nalik onome što je nekada bilo. Oprost prihvaća da nema čarobnog rješenja za nastalu štetu. Oprost je shvaćanje da, koliko god uragan bio razoran i jak, još uvijek moraš živjeti u gradu ruševina. I nijedna količina bijesa neće rekonstruisati taj grad. Morate to učiniti sami.
Oprostiti znači prihvatiti odgovornost - ne za nanošenje razaranja, već za "čišćenje" onoga što je ostalo nakon razaranja. Odluka da je vraćanje vlastitog mira napokon veći prioritet od ometanja tuđeg.
Oprost ne znači da se morate pomiriti sa onim ko vas je povrijedio. Oprost ne znači se sa njima treba sprijateljiti, saosjećati ili opravdati ono što su vam učinili. To samo znači prihvatiti da su ostavili trag na vama. A da li će on biti na bolje ili na gore, to je sada vaš teret. Oprost je odluka je izliječiti vlastite rane, bez obzira na tragove i ožiljke koji ostaju na vašoj duši. Odluka je krenuti naprijed s ožiljcima.

Oproštenje se ne odnosi na to da ne tjerate pravdu u spoljašnjem svijetu po svaku cijenu. Radi se o stvaranju vlastite pravde, vlastite karme i vlastite sudbine. Riječ je o tome da se vratite na noge i odlučite da vam ostatak života neće biti jadan zbog onoga što vam se dogodilo. To znači da hrabro koračate u budućnost, sa svakim ožiljkom koji ste zadobili na putu. Oprostiti znači reći da više nećete dopustiti da vas definira ono što vam se dogodilo.
Oproštenje ne znači da se odričete sve svoje moći. Oproštenje znači da ste je napokon spremni povratiti.