Ako razmišljate kao i svi drugi, onda baš i ne razmišljate

Kažu da se ovo dogodilo u Meksiku. U malom gradu postojalo je jedno društvo prijatelja koje je bilo naviklo ismijavati ondašnje siromahe.

​"Biti pametan je dobro jer se po potrebi možete pretvarati da ste budala, ali ako ste budala, ne možete se praviti da ste pametna budala." -
- Woody Allen -

Kažu da se ovo dogodilo u Meksiku. U malom gradu u udaljenoj provinciji društvo prijatelja naviklo je ismijavati jednog lokalnog siromaha - koji nije bio baš pametan i živio je slušajući druge ljude, nije umio razmišljati svojom glavom.

I svake večeri neko iz ovog društva neprestano ga je zvao u bar, gdje su se u večernjim satima ljudi okupljali kako bi pili, razgovarali i pušili. Čovjeku je ponuđeno da odabere između dvije kovanice: jedna vrlo velika bronzana kovanica u vrijednosti od 400 reala, a druga, mali srebrni novčić u vrijednosti od 2000 reala.
Uvijek je radosno stezao najveći i najmanje vrijedan novčić, izazivajući smijeh kod publike.

Jednom se dogodilo da je jedan vrlo ljubazan i pošteni poslovni čovjek došao u ovaj grad. Navečer, nakon napornog dana, odlučio je otići u bar - tamo je vidio kako se mještani zabavljaju ovom krotkom budalom koja je stezala veliki novčić u ruci. Ogorčen do srži, odveo je čovjeka u stranu i pitao ga da li stvarno ne zna da veliki novčić vrijedi mnogo manje od manjeg. Na što je on odgovorio:
"Naravno, znam, nisam baš toliko glup. Znam da za ovaj novčić možete kupiti pet puta manje nego za onaj drugi. Ali ako jednog dana izaberem novčić više vrijednosti, ova igra me više neće zanimati i ja više neću dobiti nikakav novčić od njih."

Iz ove se priče može izvući nekoliko vrlo poučnih životnih pouka:
Lekcija prva: Ako se neko čini glupim, to ne znači da je on stvarno glup.
Lekcija druga: Ako pažljivije pogledate, kome biste se zapravo trebali smijati u ovoj priči?
Treća lekcija: Prekomjerna ambicija može vam oduzeti mali, ali trajni izvor prihoda.

​Mišljenja ljudi oko vas​
Ne trebaju nam mišljenja drugih ljudi o svakom koraku na našem životnom putu. Ne trebamo tuđe mišljenje kako bismo podigli samopoštovanje i nikada ne bismo trebali očekivati ​​tuđe odobrenje.

Ako zaista želimo početi poštivati ​​sebe, prije svega, vrijedno je razumjeti i prihvatiti sebe onakvima kakvi zaista jesmo.

U stvari, najmanje inteligentni ljudi na svijetu su oni koji se previše brinu što će drugi o njima misliti.
Ljudi će u vašem stavu ili životu misliti što im je drago. Na to ni na koji način ne možete uticati. U svakom slučaju, uvijek će biti nekoga ko će vaše riječi, misli i postupke razumije na svoj način.

Znajte,  na kraju svog života doći ćete do spoznaje da vaš život nikada nije smio ovisiti o tome što su drugi ljudi mislili o vama.
Radite ono što volite, a ne ono što mislite da će se drugima svidjeti.

Ako razmišljate na isti način kao i svi drugi, onda zapravo ne razmišljate, već samo ponavljate tuđe riječi i misli. A to sigurno ne želite u svom životu.

Kažu da istinski inteligentna osoba nije ona koja zna kamo će ići, već ona koja zna gdje apsolutno ne želi biti, i što u njenom životu definitivno ne bi trebalo biti dopušteno. Inteligentna osoba zna da svi ljudi, uključujući i nju samu imaju pravo razmišljati i reći bilo šta. Ali takođe zna kada bi nešto trebalo uzeti k srcu, a kada to uopće ne bi smjelo učiniti.
Zaboravite na svoju nesigurnost. Recite istinu i živite je. I nikada nemojte dopustiti da se drugi ljudi miješaju u vaš život - ni općenito ni u detalje.
(obrada sa: zen.yandex.ru)