Ako se osjećate usamljeno, budite nježni prema sebi

U posljednje vrijeme pokušavam ostati zauzeta i rastrojena. Trčim okolo pokušavajući riješiti sve dok mi se tijelo i um ne ugase. ​

Nisam pravilno brinula o sebi niti provjeravala sebe, tako da sam se osjećala ponosno i zadovoljno što su mi dani ispunjeni popisom stvari koje moram obaviti. Ipak, i dalje se budim sa tom težinom i prazninom u prsima. Izvana sve izgleda savršeno, ali iznutra, moja emocionalna praznina postaje sve veća. Mislim da je u pitanju usamljenost.

Iako sam aktivna, isključujem se od svijeta i od sebe. Rastrojena sam i zauzeta, ali iz pogrešnih razloga. Nastojim biti zauzeta kako se ne bih morala suočavati sa problemima koje trebam rješavati. Usamljenost.
Svi imamo svoje razloge zbog kojih se osjećamo usamljeno. Bilo da živite kilometrima daleko od prijatelja i obitelji, nemate prisne i bliske odnose ili ne radite ono što u vama budi svjetlost. Potrebno je vrijeme da to priznate i možda ćete i dodavati svojoj usamljenost i ne shvatajući to.
Dio osjeća usamljeno uvijek ukorijenjen u tome kako ćemo reagirati i kako ćemo se liječiti. Jeste li obraćatili pozornost na sebe u poslednje vrijeme? Radite li stvari u kojima uživate? Jeste li nježni prema sebi? Uživate li u sopstvenom društvu? Otvarate li se ljudima i da li ih puštate u svoj život? Sve su to pitanja koja treba sebi da postavite, jer često smo skloni zanemariti sebe. To je tako lako učiniti.
Lako je pobjeći od sebe. Lako je ne prepustiti se ljubavi i brizi koju očajnički trebamo od drugih. Lako se osloniti na vanjske čimbenike kako bismo ispunili naše najdublje želje, a tako se usamljenost može pretvoriti u tamnu zamku. Tokom usamljenosti, tokom očaja, trebate vlastiti oslonoac. Morate prigrliti sebe i biti spremni nježno njegovati praznine u vašem srcu koje su nastale iz vama poznatih razloga.

Tokom perioda usamljenosti treba da upamtite da, ako ne njegujete svoje srce, to niko neće učiniti za vas. Tokom perioda usamljenosti morate zapamtiti da gledate unutar svoje praznine i da se ne stidite njene veličine. Tokom samoće poljubite svoju bol, zagrlite je i priznajte. 
Usamljenost može pogoditi bilo koga od nas. Dopustite sebi da budete ranjivi, dok ne pronađete svoj put. Obećajem, jednog dana će i taj osjećaj proći.

(Autor: Amira Abdel-Fadil
www.thoughtcatalog.com)