Ako se previše trudite oko cilja, teže ga ostvarujete

​Ako na trenutak zastanete i razmislite, možda shvatite da u vašem životu postoje mnoge situacije u kojima želite nešto imati i zato ulažete ogroman napor da to postignete, ali nemate uspjeha. 

Čini se da što se više trudite, to ono više bježi od vas. Međutim, vrlo često, ako prestanete slijediti taj cilj sa tolikim intenzitetom, odjednom ga imate priliku ostvariti.

Ako previše napora ulažete da nešto ostvarite, ulazite u stanje većeg nemira i nezadovoljstva. Sati se protežu kao dani, a dani poput tjedana. Pokušavate iskoristiti svu strpljivost koja vam je na raspolaganju, ali vam i strpljenje počinje nestajati... Ponekad se trudite oko neke osobe, ponekad oko posla ili novca ili vašeg vlastitog zdravlja ... Čini se da je neophodno ostvariti svoju želju jer osjećate da vaše dobrobit ovisi o tome, ali očito je taj san daleko.

Situacija kojoj previše težite, a ne možete postići je suprotni pol sreće. Radite sve ono što je potrebno, ali iz ovog ili onog razloga ono što očekujete se ne događa, iako vam je to tako važno. Kako ovo nastaje? Kako se ovaj fenomen može objasniti s psihološkog stajališta?

"Ako želite izgraditi brod, nemojte odmah početi tražiti drva, daske za rezanje ili distribuirati radove, već prvo probudite čežnju za otvorenim morem."
(Antoine de Saint-Exupéry)

Zašto težite nečemu previše?
Prvo pitanje koje biste si trebali postaviti u takvim slučajevima jeste zašto toliko mnogo težite tome. Ključ toga leži u "toliko" ili "previše". 

Taj višak pokazuje da ste stvorili okolnosti koje su dovele do kompulzivne situacije. Osjećate vrlo jaku potrebu i zadovoljenje te potrebe postaje odlučujući faktor vaše dobrobiti. Osjećate da je to nešto čemu tako vatreno težite ključno za vašu dobrobit.
Sljedeće je pitanje ima li ono čemu težite doista transformativnu snagu koja mu pripisujete. Mnogi ljudi vjeruju da bi ih velika ljubav oslobodila usamljenosti, tuge ili izolacije. Drugi vjeruju da bi neka vrlo cijenjena profesija mogla jako pozitivno uticati na kvalitet njihovog života. Postoje i oni koji smatraju da bi, kad bi imali puno više novca, svoje probleme uspjeli riješiti, ili da bi, ako se prevlada određeno zdravstveno stanje, njihovi životi od tada mogli biti mirni. Ovakva praksa pronalaženja izvora svake sreće u jednoj tački čini da realnost doživljavamo iskrivljeno.
Takva izobličenja su i uzrok i rezultat procesa idealizacije. Na kraju pretpostavljamo da postoji stanje punog života, raj koji bi trebalo postići. Navodno nas neuspjeh u tom raju čini nezadovoljnim. Mi ozbiljno griješimo.

Zašto to što težiš ne dođe  tebi?
Ovdje postoji nekoliko odgovora na pitanje zašto ne možete postići ono za čim čeznete. Prvo približavanje navodi nas na zaključak da ponekad jednostavno želimo stvari koje uopće ne postoje ili koje nemaju efekat kojem se nadamo. 

Često smo uhvaćeni u zamku nemogućih želja i neostvarivih maštarija, poput na primjer, sticanja nečega što bi dalo smisao našem postojanju. Primjerice, socijalno priznanje stvorilo bi nam osjećaj transcendencije koji još nismo osjetili. Ili bi ljubav trebala riješiti naš nedostatak samoljublja. Konačno, nadamo se da će način na koji živimo, kako smo ga izgradili, iznenada nestati i postati postojanje bez nedostataka i pogrešaka. Prepoznajete li se u tome?

Iako je politički korektno reći da se "sve može postići", to zapravo nije slučaj. Postoje ciljevi koje je nemoguće postići i važno ih je prepoznati. Na primjer, ne možemo živjeti zauvijek. Takođe nije moguće spriječiti da patnja uđe u naš život. Pokušaj ostvarenja takvih ciljeva mora završiti u frustraciji.
Takođe moramo uzeti u obzir ono što je Jung nazvao "sinhronicitet": okolnosti koje odgovaraju nesvjesnim procesima kroz koje prolazimo. Ponekad pogledamo u svoj um i vidimo da postoji čežnja ili težnja koja se ne ostvaruje. Možda podsvjesno želimo nešto drugo, a ponekad je upravo to ono što na kraju postižemo.