Ako ste umorni od svega

Znam kako je osjećati umor - i to ne samo u fizičkom smislu.
Svijet u kojem živimo je iscrpljujuće mjesto. Nezahvalan je. Čovjek puno pokušava, a često se to jedva isplati. Umorni ste jednostavno zato što živite u njemu.

Dosadilo vam je previše voljeti, previše se brinuti, predavati se previše svijetu koji nikad ništa ne vraća. Umorni ste od ulaganja u neodređene ishode. Umorni ste od neizvjesnosti. Umorni od sivila.
​
​Znam da niste oduvijek bili tako istrošeni - da je bilo vremena kada ste bili puni nade i vedrine. Kada je vaš optimizam nadmašivao vaš cinizam i u sebi ste imali toliko toga da date. Znam da je od vas komad po komad - sada ste slomljenog srca i neispunjenih obećanja. Znam da svijet nije uvijek bio ljubazan tokom igara koje ste igrali i da ste izgubili više puta nego što ste ikada pobijedili. Znam da niste inspirisani da pokušate ponovo. Znam.

​Jer istina je da smo svi umorni. Svako od nas. U određenoj dobi svi smo tek vojska slomljenih srca i bolnih duša, očajnički tražeći ispunjenje. Želimo više, ali previše smo umorni da bismo to tražili. Mučimo se tamo gdje jesmo, ali previše se bojimo da počnemo iznova. Moramo riskirati, ali plašimo se gledati kako se sve ruši oko nas. Uostalom, nismo sigurni koliko ćemo puta moći početi ispočetka.
Svi mislimo da smo sami u svojoj iscrpljenosti. Ali istina je da smo umorni jedni od drugih - umorni smo od igara koje igramo i laži koje govorimo i neizvjesnosti koje smo jedni drugima priređivali. Ne želimo se igrati negativaca, ali ne želimo ni ispasti budale. Dakle, počinjemo graditi zaštitni zid oko sebe. I preuzimamo ulogu koju ne volimo vidjeti kako igramo, jer nismo sigurni kakav nam je izbor ostao.

Znam koliko je nemoguće nastaviti pokušavati kada ti je umorna i sama duša. Znam da veseli ideali koji su vam nekada obećani sada izgledaju zamarajuće i beznadno. Ali evo što vas molim ako ste tako blizu odustajanju: pokušajte još jednom, s osjećajem. Znam da ste umorni od svojih pokušaja. Znam da vam ponestaje i duhovitosti. Ali istina o tom drugom "naletu strasti" je da nikada nećete shvatiti da ga imate ako odustanete i ne pomaknete se makar još jednom.

Otporniji smo nego što mislimo, i to je neosporna istina. Uvijek postoji više ljubavi koju smo sposobni dati, više nade, više strasti koju smo sposobni osloboditi. Samo, ne hodamo dovoljno daleko niz vlastite ceste da bismo dostigli tačku gdje vidimo da se te radnje isplate. Želimo trenutne i brze rezultate, a kad ne vidimo nijedan, odustajemo. Puštamo da nas iscrpljenost zaustavi. Frustrirani smo nedostatkom povratnih informacija i pretpostavljamo da to znači da moramo odbaciti cijeli pokušaj.

Jer evo nečega što svi volimo priznati - niko od nas nije inspiriran svaki dan. Svi se iscrpljujemo. Svi se obeshrabrujemo. I dopušteno nam je da radimo na tim osjećajima. Samo zato što ste umorni, slomljeni, istrošeni i bolesni od života koji živite ne znači da se ne mijenjate. Svaka hrabra i jaka osoba kojoj ste se ikada divili imala je vremena kada se osjećala posve poraženo. Ali to ih nije spriječilo da dođu do svog cilja. 

Dopušteno vam je da se spotičete i da padate na putu prema svojim najvećim transformacijama. To ne mora uvijek biti blistava stvar. Promjene su često jako bolne.

Neke se stvari u životu događaju tiho. Događaju se polako. Događaju se zbog malih, pažljivih izbora koje donosimo svakodnevno i koji nas pretvaraju u bolje verzije sebe. Moramo si dopustiti vrijeme da se te promjene dogode. Da ih gledamo kako se razvijaju. Da ne postanete beznadežno frustrirani.

Kad ste umorni, hodajte. Hodajte tiho i oprezno. Ali nikada nemojte stati. Umorni ste iz pravih razloga. Umorni ste jer unosite promjenu. Iscrpljeni ste iz pravih razloga i to je samo pokazatelj da nastavljate dalje. Umorni ste jer rastete. I jednog dana će taj rast ustupiti mjesto onome pomlađivanju koje vam je potrebno.

(Autor: Heidi Priebe
Izvor: thoughtcatalog.com)