Ako vam se želja nije ispunila, još uvijek niste platili za nju

Na kraju Svemira bio je jedan dućan. Dugo nije bilo nikakvog znaka na njemu - jednom ju je oštetio jak uragan, a novi vlasnik je nije htio renovirati, jer je svaki lokalni stanovnik već znao da se u tom dućanu prodaju želje. ​

Asortiman prodavaonice bio je ogroman, ovdje ste mogli kupiti gotovo sve: ogromne jahte, stanove, brak, mjesto potpredsjednika neke korporacije, novac, djecu, vaš omiljeni posao, lijepu figuru, pobjedu u konkurenciji, velike automobile, snagu, uspjeh i još puno, puno više! Samo život i smrt nisu prodavani, jer se time bavio drugi ured, u drugoj galaksiji. ​

Svi koji bi došli u trgovinu (a ima i onih koji žele da nikada nisu ušli već da su ostali kod kuće i samo željeli) prije svega su znali cijenu svoje želje.

Cijene su bile različite. Na primjer, vaš omiljeni posao vrijedio je odbacivanja stabilnosti i predvidljivosti, spremnosti da samostalno planirate i strukturirate svoj život, samopouzdanje i dopuštanje da radite tamo gdje želite, a ne gdje trebate.
Moć je koštala malo više: morali ste se odreći nekih svojih uvjerenja, moći naći racionalno objašnjenje za sve, moći odbiti druge, znati vlastitu vrijednost (a ona bi trebala biti prilično visoka), dopustiti sebi da kažete "ja", potvrditi sebe, bez obzira na odobravanje ili neodobravanje drugih.
Neke su se cijene činile čudnim - brak se mogao dobiti gotovo ni za ništa, ali sretan život bio je skup: osobna odgovornost za vlastitu sreću, sposobnost uživanja u životu, poznavanje svojih želja, odbijanje da se naše želje podudaraju sa drugima, sposobnost vrjednovanja onoga što već imamo, dopuštanje sebi da budemo sretni, svijest o vlastitoj vrijednosti i značaju, odbijanje uloge žrtve, rizik od gubitka nekih prijatelja i poznanika.

Nisu svi koji su došli u trgovinu bili spremni odmah kupiti i platiti želju. Neki bi se, vidjevši cijenu, odmah okrenuli i otišli. Drugi su dugo stajali zamišljeni, brojeći sredstva i pitajući se gdje i kako dobiti više sredstava. Neko se počeo žaliti na previsoke cijene, tražio je popust ili je bio zainteresiran za prodaju.
A bilo je i onih koji su izvukli svu ušteđevinu i kupili nježnu želju, umotanu u prekrasan šuškavi papir. Ostali su kupci zavidno gledali sretnike, smatrali ida je vlasnik trgovine njihov poznanik, te im želja tako lako prodavana, bez ikakvih poteškoća.

Vlasniku trgovine često su nudili da snizi cijene kako bi povećao broj kupaca. Ali on je uvijek odbijao, jer je znao da će zbog toga patiti kvalitet želje. Kada su ga vlasnika upitali boji li se da će bankrotirati, odmahnuo je glavom i odgovorio da će uvijek biti onih hrabrih ljudi spremnih da preuzmu rizik i promijene svoj uobičajeni i predvidljivi život, onih koji mogu vjerovati u sebe, koji imaju snage i sredstava da plate ispunjenje svoje želje.
Nakon toga, dobrih stotinu godina na vratima prodavaonice visila je objava: "Ako vam se želja ne ispuni, još uvijek niste platili za nju."

(Autorka: Minakova Julia)