Ako vas ne traže, ne nedostajete im

​Ako od nekoga doživljavamo samo odbijanje i ravnodušnost tokom dužeg vremenskog perioda, onda nam postaje teško vjerovati da osoba ima interes za nas, misliti da smo voljeni ili da im nedostajemo. ​

Opet, lako je pomisliti da postoji nešto u nama zašto ne zaslužujemo nečiju pažnju, a onda se osjećamo manje vrijednima, što zauzvrat škodi našem samopoštovanju.
I premda svi zaslužujemo da se osjećamo poštovani i voljeni od strane drugih, to nije uvijek slučaj, prilično je uobičajeno doživjeti jednu ili drugu drskosti ili razočaranje tokom života.
Ravnodušnost i odbacivanje stvaraju veliku količinu emocionalne boli, koja se može izjednačiti sa fizičkom boli i koju nikako ne bismo trebali potcjenjivati. Utvrđeno je da ravnodušnost stimulira ista područja mozga kao i fizička bol, zbog čega škodi našem mentalnom zdravlju.
Dakle, ne bismo se trebali zadržavati u takvim situacijama, ali pretpostavka da će biti potrebno vrijeme i napor da se zacijele ove rane uzrokovane razočarenjem jer nas neko nije želio pored sebe može izgledati jednako nepodnošljiva.

Vremenom naučite da poštujete sebe i da brinete o sebi čak i kada ste suočeni sa ravnodušnošću drugih. Počinjete preispitivati ​​svoje veze i obraćati pažnju na svoje i tuđe emocionalne potrebe. Važno je naučiti prepoznavati pokušaje „odvajanja“, kako drugih do nas, tako i obrnuto. Pogledajmo neka ponašanja koja ukazuju na ravnodušnost:

Zauzimanje odbrambenog stava
Ako se u svakoj interakciji, umjesto da se empatično sluša, zauzima odbrambeni stav koji karakterizira blaga ravnodušnost i neprijateljstvo, tada je namjera uspostavljanja veze sa drugima već sabotirana.
Tada je važno obratiti pažnju na stav sa kojim mi pristupamo. ​

Izbjegavanje razgovora
Izbjegavanje razgovora koji bi trebalo voditi do razrješavanja onoga što ne ide
kako treba stvara udaljenosti koje vremenom postaju nepremostive.
​Važno je naučiti prepoznati ove znakove.
​
​Ne bismo se trebali čuditi što takvi slučajevi postoje, ali trebali bismo se zaštititi od tuđih interesa i sebičnosti.
Stoga je možda ključ dati sebi vremena da to shvatimo i shvatiti važnost prepoznavanja sebe i brige o sebi. Jer ako niste dobri za sebe, onda je mnogo lakše da izgubite autentičnost i blagostanje, a to se svakako ne isplati.