Ako volite cijelim svojim bićem, ne zaslužujete nekoga ko vas voli s pola srca

Ako volite cijelim svojim bićem, ako dajete sve od sebe, ne zaslužujete biti "na pola", ili duplo manje. Zaslužujete da budete voljeni u potpunosti, u cjelosti, bez rezerve. ​

Postoje ljudi koji se nikada ne mijenjaju. Oni su rastrzani između toga da budu slobodni ili da ostanu u vezi koja im ne daje mir iz straha da ne ostanu sami. Vjeruju da je bolje biti u "lošem društvu" nego sam. Za njih bi sve suprotno bilo velika pogreška, a ta osoba više nema priliku naučiti kako voljeti sebe.

Dakle, ako ulazite u odnos iz straha da ne ostanete sami, umanjujete vrijednost svoje ljubavi. Svoje srce ostavljate na hladnoći, bez ikakve brige ili zaštite. Poruka koju sami sebi šaljete glasi: “Čuvaj se, jer se više neću brinuti o tebi. Čekam da se neko izvana pobrine o tebi, jer ja to nisam spreman učiniti."

​Voljeti sebe znači prihvatiti rizik biti sam
Kada je to naš unutarnji dijalog, mi stupamo na opasnu teritoriju. Prvo, zato što ne poštujemo dovoljno sebe da bi se udaljili od onoga što nas ne čini sretnima. Drugo, ako smo uvijek ovisni o drugima kako bismo se osjećali dobro, kako se možete osjećati dobro kad druga osoba nije u blizini?
Ovdje započinje mazohističko ponašanje, ili ovaj scenarijo: Radite što želite od mene, tretirajte me kako želite, jer bez obzira koliko to boli (a to boli), ja ću se i dalje boriti za nas. Kada u stvarnosti ne postojimo "mi", već samo "vi". Zaboravljate da ste potpuni kao osoba.

I sve to radite da ne izgubite drugu osobu. Učinićete sve što je potrebno da drugi ne ode od vas. Preuzećete krivicu za sve njihove stavove, preuzeti odgovornost za sve loše što se događa u vezi. Na taj način jamčiti sebi da vaše srce ne mora samo prolaziti kroz oluje. Uvijek je zaključano u boci. Barem je tamo zaštićeno i ne riskira život. Sve iz straha da ne ostanete sami.

Ljubav zahtijeva hrabrost i odgovornost​
Strah da ne ostanemo sami navodi nas da počinimo najgore zločine protiv naših srca. Razbijamo ga, ostavljamo ga u rukama stranaca koji će nas voljeti povremeno i privremeno.
Naše srce je kao novorođenče. Samo želi biti sa svojom majkom, biti zbrinuto i hranjeno. Naše srce prvo voli nas, a tek kada je zrelo, ono je sposobno dijeliti tu ljubav sa drugom osobom. No, u međuvremenu, trebali bismo se pobrinuti za sopstveno srce, voljeti ga i jamčiti mu mjesto gdje može biti sigurno, gdje može rasti i učiti. 
Kada volite svim svojim bićem, spremni ste i na odgovornost koju ovo donosi. Vi ste hrabri. Jer, voljeti nekoga nije sigurna opklada. Mnogo puta nalazimo da volimo nekoga bez ikakve garancije da će to dobro ispasti po nas. Preuzimamo rizik. Znamo da postoji rizik.
 
Ispunite svoju prazninu i nemojte čekati je drugi ispuni​
No, bolje je preuzeti taj rizik srcem koje je prethodno bilo dobro zbrinuto i zaštićeno, nego  sasrcem koje je neizliječeno  i puno rana i praznina. 

Praznina koje želimo ispuniti sa drugom osobom ... i ovdje počinje naš sunovrat. Kada srce ne može preživjeti, to nije zbog druge osobe, to je zato što dozvoljavamo da od njega rade što im se hoće.
Dijeljenje života sa nekim koga volimo je čudesna stvar. Ali,  prvo moramo naučiti brinuti o sebi, o našem najdubljem biću, prije nego što našu neiskusnu i slabu ljubav stavimo  u tuđe ruke. To je prvi korak koji moramo poduzeti prije nego što možemo imati zdravu ljubav prema nekom drugom. Zaslužujete nekoga ko vas voli cijelim srcem, onako kako ste vi spremni voljeti njega.

(gedankenwelt.com)