"Ako volite, patite. Ako ne volite, razbolite se" - Sigmund Frojd

Jedna od najpoznatijih rečenica Sigmunda Freuda glasi: "Ako volite, patite. Ako ne volite, razbolite se."   Dolazi iz njegovog rada o narcizmu, a sada se može naći gotovo svuda na društvenim mrežama. Mnogi su mišljenja da ona ima romantično značenje, ali je ona u ustvari rezultat teorije povezane sa temom narcizam.

Sigmund Freud i psihoanaliza ispitivani su bezbroj puta. Najčešća kritika je da je ona nije "znanstveno"  utemeljena. Ipak, velik dio Freudove teorije uticao je na sva područja ljudskih znanosti, uključujući teška područja poput psihijatrije.

"Ko pada od velike sreće, ne brine se mnogo o tome koliko je dubok ponor."
(Lord Byron)

Koliko god Freudove teorije mogle biti kontroverzne, jedno je sigurno: vrlo mali broj ljudi će osporiti važnosti ljubavi u smislu ljudskog razvoja. Čim otvorimo oči ka svijetu, patimo jer nam nešto nedostaje: nedostaje nam druga osoba, nedostaje nam toplina, nedostaje nam ljubav. Činjenica je da ne možemo ni preživjeti ili rasti ako ne postoji makar jedna osoba koja to omogućuje, koja brine o nama i pruža nam ljubav.
Drugim riječima, ne možemo pravilno početi živjeti živote, ako u našem životu nema barem malo ljubavi. Neko se mora pobrinuti za naše potrebe, inače ćemo umrijeti.

Čovjek je uvijek bio i uvijek će biti biće sa potrebama i uvijek će nositi neku vrstu praznine u sebi. Nemoguće je tu prazninu u potpunosti ispuniti, čak i ako smo ponekad uvjereni u suprotno. To je zato što smo kažnjeni nepremostivom usamljenošću, odnosno potrebom za uzajamnošću. Koliko god uspjeli izgraditi intimne i ljubavne odnose, stvarnost je da se rađamo sami, živimo i umiremo.

Ako volite, patite
Kada je ljubav u pitanju, u igri su mnogi različiti oblici patnje, u rasponu od ljubavi i neljubavi do otkrivanja da ljubav ne rješava sve probleme. Ne možemo voljeti bez patnje. Ali zašto tako mora biti? Zašto ljubav ne donosi samo sreću bez ikakve patnje? Nije li mazohistički razmišljati na taj način?

Zaljubiti se jednako je "prekrasnoj koleri", gdje se sva značenja svijeta s vremenom mijenjaju. Ljubav takođe ima vrlo posesivnu stranu, ali istovremeno nas čini živima kao i vrlo mali broj drugih iskustava u našem životu. Zaljubljenost je slatkogorka.  To je vrlo dobro predstavljeno u knjizi "Ljubav u doba kolere" koja kaže da su "simptomi ljubavi vrlo slični onima kod kolere".
Da, ljubav znači i patnja i tuga. Patnja zato što je dugo potrebno da se neka osoba pojavi u naš život i zato što osjećamo kao da ćemo umrijeti kada saznamo da sve može završiti. Znanje da možemo proći kroz raj i pakao sa ovom osobom koja nam je ukrala srce jača osjećaj ljubavi. Ali to takođe povećava strah od gubitka voljene osobe. Radost ponovnog sastajanja pomiješana je sa uobičajenom sumnjom o tome kada ćemo se ponovno sresti.

Jednom kada nestane početna zaluđenost, širi se vrsta boli zbog čežnje za osjećajima na početku veze. "Nešto" više nije, "nešto", tj. nije isto kao prije. Znamo da ovu osobu još uvijek volimo, ali isto tako znamo da ljubav ima granice. Patimo jer se moramo oprostiti od ideje romantične i vječne ljubavi.

Ako ne volite, razbolite se
Kad se neko bori da izgradi ljubavne odnose sa drugim ljudima, oni postaju vrlo ranjivi emocionalno i mentalno. Zaključanost, strah da se otvoriti nekome, poteškoće u saopštavanju drugima što osjećate ili mislite - sve su to znakovi da nešto nije u redu.
Na kraju se razbolimo. Kada vam je na umu samo preokupiranost sobom, i kada ne priznajete lako tuđe potrebe i bol, dobro je zapitati se da niste možda zarobljenik narcizma. Ali ovdje se ne radi o moralnoj ili etičkoj stvari. Ovo je prilično uznemirujući znak da je ta osoba bolesna ili da će se razboljeti.
U svemu što se tiče uma, vrijeme igra veliku ulogu. Svi imamo faze u kojima radije želimo biti osamljeni ili nam treba više vremena. Ali ako ovaj način života postane stalan pratitelj, stvoriće nam probleme. Najveći problem nije narcistički stav, već velika odbojnost prema životu i veliko zanimanje za sve što ukazuje za smrt.

To je slično kao kada da se osoba razboli zbog sebe (sama je razlog svoje bolesti). Ovaj pretjerani fokus na ego prije ili kasnije postaje strah i opsesija. Rezultat je čak i malo produktivni i gotovo besmisleni život. Ili ljude oko sebe vidite samo kao čiste instrumente koje je moguće koristiti u svoju korist. Kada se nađemo u ovom začaranom krugu, moramo se okrenuti sebi i pokušati shvatiti gdje to u našem životu ne štima i gdje su prepreke i "zastoj". ​