Aristotelov kompleks: kada neko misli da je intelektualno superiorniji od drugih

Aristotelov kompleks se još uvijek ne doživljava i ne svrstava kao poremećaj u području psihologije i psihijatrije. 

To je više skupina osobina koje je popularna kultura kolokvijalnim jezikom počela nazivati kompleksom i ima veze s ljudima koji misle da su uvijek u pravu i intelektualno nadmoćniji od drugih.

Riječ "kompleks" dolazi od latinskog complexus,  što  znači da je nešto “složeno”, da se sastoji od više elemenata. Isti termin se koristi i u psihologiji. Određena psihološka stanja se nazivaju kompleksima kada postoji više osobina ličnosti koje uzrokuju probleme u nečijem ponašanju i ophođenju prema drugim ljudima.
​Glavna karakteristika kompleksa je to što dolaze iz nesvjesnog dijela psihe. Ne shvatate da ih imate. Ili ih jednostavno ne vidite kao problem. Na primjer, mislite da je normalno imati određene osobine/ponašanja jer mate savršeno dobre razloge za to. 

Karl Gustav Jung je prvi koji je predstavio komplekse kroz psihoanalitičku teoriju, definišući ih kao skup ideja sa veoma visokim emocionalnim "nabojem", dok je Sigmund Frojd govorio da svaka osoba ima neke svoje komplekse u manjoj ili većoj mjeri.

Aristotel, tvrdoglavi filozof
Nema nikakve sumnje da je Aristotel jedan bio i ostao jedan od najvećih filozofa svih vremena. Živio je između 384-322 p.n.e., u staroj Grčkoj. Njegove teorije i učenja toliko su važni da još uvijek imaju veliki uticaj na filozofiju i nauku.
Prije svega, Aristotel bio je Platonov učenik. Platon je bio još jedan veliki grčki filozof, otac metafizike. Aristotel je posvuda slijedio svog učitelja i bio je sjajan učenik. Platon je uvijek imao visoko mišlejnje o njemu, sve dok se stvari nisu promijenile.

Aristotel je počeo razvijati vlastite filozofske ideje i počeo je bivati poznat zbog njih. Tada je udaljio od svog učitelja. I ne samo od učitelja, već i od njegovih učenja, što Platon tada nije vidio kao neki problem.
Kako je vrijeme prolazilo, počeo je govoriti kako Platonove ideje nisu imale prave temelje. Mnogi ljudi se nisu slagali sa ovim Aristotelovim mišljenjem. Smatrali su da ga ovaj stav čini nelojalnim i previše ponosnim. Nije prošlo mnogo, Aristotel je zadobio ugled.

Aristotelov kompleks
Ovako se i počelo govoriti o Aristotelovom kompleksu, na osnovu ovih momenata iz drevne prošlosti. Ovaj “nadimak” se priključuje svakom ko misli da je bolji od svih ostalih, a nije uvijek u pravu. Takođe se govori da ovo nije isto što i kompleks superiornosti (iako mu je sličan). Kompleks superiornosti ima veze s emocijama i cjelokupnom slikom o sebi, dok je Aristotelov kompleks više intelektualna stvar.

Osobe sa Aristotelovim kompleksom su opsjednute premašivanjem ljudi na intelektualnom nivou. Besomučno će tražiti duge argumente samo da bi dokazali da su pametniji i obrazovaniji od drugih ljudi. Svoje ideje uvijek stavljaju na test tako što ih dovode u kontroverzu, i to vole raditi javno i “glasno”.
Naravno da neko sa Aristotelovim kompleksom uvijek misli da je u pravu. Ali to zapravo i nije najvažnija stvar za njih. Ono čemu najviše teže je nametanje  svog mišljenja i perspektiva na druge ljude. Žele da ih drugi ljudi vide kao nadasve inteligentne osobe.

​Kompleksi ne vode nikuda
Kad je riječ o Aristotelovom kompleksu, to je kao da osoba nije nadrasla adolescenciju. Ovo je doba kad djeca smatraju da je jako važno da testiraju i dokazuju svoje ideje. Oni posebno vole dokazivati koliko su ljudi od autoriteta nebitni, i nelogični. Proces je obično vrlo neugodno za odrasle. No, to je jedan od načina da mladi ljudi grade i ojačaju svoj identitet.

​Kod tinejdžera i ljudi koji imaju Aristotelov kompleks, ono što se stvarno događa jest da su duboko nesigurni u sebe. Ta želja da budu u pravu po svaku cijenu i da nametnu svoju perspektivu na druge ljude nije ništa drugo nego njihova sumnja u sebe. Oni pokušavaju srušiti tuđe ideje i poglede na stvari, jer se plaše tih drugih perspektiva. Smatraju  da tuđa mišljenja dovode u pitanje njihov način gledanja na stvari, ugrožavajući ih. Zato ih i ne mogu podnijeti.

Aristotelov kompleks je pitanje nedostatka samopoštovanja i samopouzdanja. Drugo, to je pitanje narcizma. Želite poništiti svu vrijednost i važnost nečega iz nesvjesne želje da se riješite osjećaja niskog samopouzdanja i samopoštovanja. To je slično kada se neke životinje “kostriješe” ne bi li sebe učinile većima i strašnijima kada predosjete opasnost. Bez obzira kako na ovo gledate, ovaj oblik intenzivnog narcizma može dovesti do velikih problema u budućnosti.