Autentičnost: pronalaženje sebe unutar sna zvanog "realnost"

​„Budi ono što jesi“ - Mudar savjet koji ste mnogo puta čuli i dobili od porodice ili prijatelja ili ga negdje pročitali. Ali, zašto je toliko teško primijeniti ga u životu? Zašto vam je teško da budete vi?
 Možda zato što ne znate ko ste zaista.

AUTENTIČNOST DJETETA
Posmatranje djece dok se igraju i slušanje njihovog iskrenog smijeha je jedna od najljepših stvari u životu.

Svi smo kao deca bili ispunjeni životom, imali osjećaj za čudo i želju da istražujemo, stvaramo i živimo u sadašnjem trenutku. Ovo je zato što djeca još uvijek nemaju životni teret i brige ili buduće anksioznosti, tako da jasno izražavaju ono što osjećaju i ne plaše se da vole bezuslovno.
Polako počinjemo da se sve više fokusiramo na ove misli tovareći sebi na leđa „prtljag prošlosti“ i strahove za budućnost.
 
RAĐENJE „SNOVA“ – LAŽNIH PREDSTAVA O SEBI I LAŽNIH ULOGA
Ovaj proces gubitka autentičnosti i zamjene sa mislima u vidu strahova, sramnih uspomena, pravila, društvenih vrijednosti i uvjerenja poznat je kao domestikacija, ili „pripitomljavanje“ (doslovno).
Domestikacija djece može se pretvoriti u bolest ako roditelji nemaju svijest i mudrost da na dijete prenesu ono što zaista treba. Baš kao u slučaju kućnih ljubimaca, pripitomljavaju nas manipulišući našim emocijama (sistem nagrade ili kazne). Ako je naše ponašanje poželjno, nagrađeni smo pažnjom i naklonjenošću. Ako naše ponašanje nije prihvatljivo, kažnjavaju nas odbacivanjem i zanemarivanjem.

Dok smo bili djeca nismo brinuli o stavovima, predrasudama ili mišljenjima drugih ljudi, živjeli smo u sadašnjosti,  a naše samopoštovanje poticalo je iz naše autentičnosti i našeg istinskog bića. Kako odrastamo, naše misli postaju dominantnije. A uz misli dolaze strahovi, i odjednom naša potreba za prihvatanjem od strane drugih raste. ​

Naše samopoštovanje sada doslovno zavisi od drugih ljudi i njihovog mišljenja o nama.
Ovaj novi „sistem samovrjednovanja“ nas tjera da se mijenjamo. ​​
Navodi nas da stvaramo lažnu sliku o sebi, tj. san. Polako počinjemo da primjećujemo kako različiti ljudi očekuju različite stvari od nas: naši roditelji, naši učitelji, naši prijatelji, religiozni autoriteti, naši šefovi, naše braće i sestre, naši supružnici, i tako bivamo podijeljeni na desetine različitih verzija sebe. Postajamo tako dobri u igranju i „tumačenju“ nametnutih nam uloga da zaboravljamo ko smo u stvari.
​
Kada vaša samopoštovanje potiče iz lažne slike koju imate o sebi umjesto vaše autentičnosti, stalno se osjećate uznemireno, neispunjeno i nepotpuno. ​Međutim, nakon 3 godine, djeca počinju da se mijenjaju, i skrivaju svoju pravu prirodu. Svi smo prošli kroz ovo. Nešto se mijenja unutar nas i počinjemo da gubimo to taj osjećaj za "čudo", tu nevinost djetinjstva. ​

Naše misli postaju dominantnije a naša istinska osjećanja padaju u drugi plan i bivaju zanemarena. ​Sa nedostatkom samopoštovanja dolaze problemi vezani za ostale nesigurnosti. Nesigurnost se formira kada očekujete da spoljašnjost odgovara slici koju ste stvorili o sebi, iako znate da to nije prava slika o vama. ​

Ovako učimo da mrzimo sebe.
Ova lažna slika je u psihološkom smislu poznata kao vaš "ego". Ego je odgovoran za potrebu da ste uvijek "u pravu". Moramo se osjećati ispravno i dokazati da su drugi pogriješili zato što želimo zaštititi ovu lažnu sliku koju projektujemo u spoljni svijet, kako bismo se osjećali sigurno i dosljedni sebi.

Vaša prava slika je nešto posve drugo. ​
Duboko u svom nesvjesnom biću znate da ova slika (ili slike) o sebi nisu istinite već nametnute, duboko u sebi znate da se pretvarate, glumite je, na primjer, ako imate o sebi lažnu slika da ste "pametna i duhovita osoba", vaše samopouzdanje biva poljuljano, ako vas neko nadmaši.

Ubjeđujemo sebe da nešto mora biti "ispravno", što dalje rađa stalnu borbu za savršenstvom i odobravanjem od strane drugih. Toliko trpimo i trudimo se da budemo važni, uspješni, bogati, poznati, moćni i to činimo tako što naš „san“, našu lažnu sliku i iluziju primoravamo da bude stvarnija i važnija od sna drugih ljudi.
Ova patnja kojoj smo podvrgnuti da bismo bili savršeni, u suštini služi da zadovoljimo ili impresioniramo druge ljude. Nije istina da bi trebalo da se ponašamo na određeni način ili preuzmemo određene uloge na sebe (koje nisu u skladu sa našim unutrašnjim bićem) da bismo priznali sebi da smo dobri, vrijedni ljubavi i prihvatanja. Savršenstvo ne postoji. 

Nikada nećete biti dovoljno dobri, dovoljno zdravi, dovoljno pametni ili dovoljno lijepi jer jurite ideal koji je samo iluzija, san. I jureći izgarate – gubeći sebe na tom putu.

PROBUDITE SVOJU ISTINSKU AUTENTIČNOST
Možete li zamisliti haos unutar bića koje pokušava pronaći ljubav i odobrenje izvan sebe sama, u vanjskom svijetu? Ne morate zamišljati, samo pogledajte oko sebe, to je realnsot mnogih ljudi.
Mi tražimo ljubav spolja, ali ljubav je već sa nama, u nama, svuda. Plašimo se da volimo i prihvatamo jer se u stvari plašimo da ćemo biti odbijeni. Ali dok ne naučimo da volimo sebe, nikada nećemo moći da zaista volimo druge.
Kako da prestanemo da odbacujemo sebe? Kako da prestanemo da budemo samodestruktivni? Moramo prestati da se pretvaramo da smo nešto što nismo i ponovo pronaći svoju autentičnost – zapravo, povratiti je.
​
Ovo su neki prijedlozi:

1. ISKRENOST PREMA SEBI
Da biste povratili svoju autentičnost, potreban vam je jedna ključna osobina: iskrenost prema sebi. Iskrenost prema sebi će vas naučiti vjeri u sebe.
Želja da budete iskreni prema sebi će vam pomoći da razlučite ono što je stvarno, tj. stvarnu i realnu sliku o sebi. Ako postavljate sebi pitanja: "Da li duhovni ljudi to rade? 

Da li se introverti ponašaju tako? " znači da vaš um pronalazi „etikete“ u pokušaju da održi lažni imidž.
Nikad se ne trudite da živite po etiketama, etikete vas vode na lažne puteve.
 
2. OPROŠTAJ, PREVAZILAŽENJE SAMOOSUĐIVANJA
Često su ljudi sami sebi najgori neprijatelji. Jedan od važnih koraka u pronalaženju autentičnog sebe jeste da prestanete da sudite sebi ili da živite po lažnim standardima "savršenstva" i u skladu sa očekivanjima koje ste sebi postavili, ili koje su vam nametnulili drugi. Najlakši način za prevazilaženje samoosuđivanja je da naučiti kako da oprostite sebi.
Recimo da, na primjer, jedete picu i nakon toga osjećate krivicu, jer imate lažna slika o sebi kako ste "osoba sa viškom kilograma". Posle toga vaš um će stalno razmišljati o tome i ponavljati kako imate višak kilograma, što vas čini nervoznim, stvarajući potrebu da se umirite sa još više hrane. Ovo postaje začarani krug. Vaše tijelo ima određene potrebe i kada su one zadovoljene, tijelo se smiruje. Ali vaš um nije tako jednostavan: um ima potrebe za emotivnim komforom. Svjesna pažnja se „zapetljava“ ponavljajući samo-osuđujuće misli i ne popušta. Učenje kako da oprostite sebi omogućava vam da odvojite svjesnu pažnju od svog uma i postanete više u skladu sa svojim tijelom i emocionalnim potrebama.

3. LJUBAV PREMA SEBI
Ljubav prema sebi nije sebičnost. To je, zapravo, jedini način na koji možemo postići pozitivne promjene. Nikada ne možemo biti srećni ako ne naučimo da prvo bezuslovno volimo sebe.
Voljeti sebe znači poštovati sebe i tretirati svoje tijelo kao hram (npr. tako što jedete zdravu hranu, održavate higijenu i vježbate), paziti svoje emocionalno i psihološko zdravlje i izbjegavati akumulaciju emocionalnih otrova (npr. pohlepa, mržnja, nestrpljenje).

4. PRONAĐITE VRIJEME ZA SAMOĆU
Jako je bitno naglasiti sljedeće: nađite vremena da budete sami sa sobom. U osami stvaramo prostor za autentičnost. U osami postajemo svjesni našeg robovanja tuđim i nametnutim uvjerenjima. U osami shvatamo ko smo zaista onda kada sebi ne namećemo lažne „imidže“ zarad drugih ljudi.