"AUTOFOBIJA" - strah od sebe: bijeg od samoće je bijeg od sebe

​Samoća nije prokletstvo i nije kazna. Srešćete mnoge koji je posmatraju kao kaznu ili lični neuspjeh, a očaj da «pobjegnu od samih sebe» ih može dovesti dotle da traže bilo koga ili trpe bilo šta samo da popune tu prazninu. Ovako nastaju odnosi i veze bez poštovanja, iskrenosti, i otvorenosti – ukratko: bez ljubavi.

Svaki odnos čiji je cilj bijeg od sopstvene usamljenosti zasnivaće se na nezreloj, zavisnoj, toksičnoj vezi, a ona neizbježno uskraćuje slobodu, pravo i lični rast svake osobe koja se nalazi u takvoj vezi.
Biti sam sa sobom je nešto što moramo naučiti prilično rano. Roditelji i vaspitači bi trebalo da učine više kako bi podstakli djecu da se osjećaju ugodno i kada su sama i da razumiju nijanse samoće. 

​Ali problem je što ni roditelji ni vaspitači nisu dovoljno svjesni, jer su mnogi od njih i sami rasli ili su još uvijek u toksičnim vezama i odnosima.
Ali problem je što ni roditelji ni vaspitači nisu dovoljno svjesni, jer su mnogi od njih i sami rasli ili su još uvijek u toksičnim vezama i odnosima.

​Samoću ne treba shvatiti kao "društveno odbacivanje", već kao stanje koje nam pomaže da naučimo da se snalazimo bez ikoga, uživamo u sopstvenom društvu, prihvatamo sebe, povezujemo sa našim emocijama i osjećanjima i izbjegavamo zavisnost od drugih. ​

Međutim, za mnoge nije uvijek lako doći do te savršene tačke.
 
MUDROST SAMOĆE
Mudrost samoće se ne uči preko noći. Dok smo djeca, razumijemo ovo: kod djece postoji tendencija da se udaljavaju od okoline, kako bi bila sama sa sobom, neometano razmišljala i posmatrala svijet, a sve u cilju boljeg razumijevanja i učenja o onome šta se dešava oko njih. 

OPSESIVNA POTREBA DA BUDU VOLJENI
Oni koji izbjegavaju samoću zbog potrebe da se osjećaju voljenima, stvaraju štetnu zavisnost od tuđeg priznanja i mišljenja. Ove osobe pate od manjka samopouzdanja i samopoštovanja. Njihov osjećaj sopstvene vrijednosti u potpunosti zavisi od tuđeg priznanja.
Osobe sa ovakvom ličnošću upadaju iz jednog odnosa u drugi, iza njih je niz neuspjeha u odnosima, a ne zaustavljaju se čak ni na trenutak da analiziraju pravi problem.
Oni konstantno osjećaju "prazninu" u svom životu, što im daje pretjeran strah od samoće. Za njih je samoća sinonim za neuspjeh i napuštenost.
Kada započnu novi odnos kako bi zavarali osjećaj usamljenosti, postaju zahtjevni i sebični. Imaju puno ličnih potreba, strahova, nemira i stalno traže priznanje od drugih.
Oni rijetko kad mogu da pruže istinsku sreću onome s kim su u vezi. Zašto?

Ali roditelji namjerno ometaju ovaj proces i nameću djeci strah od samoće što kasnije dovodi do pojave straha od napuštanja. ​U kasnijem životu ovaj strah doprinosi pojavi raznih psihičkih problema: depresiji, anksioznosti, graničnom poremećaju ličnosti itd. kao i sklonosti ka zavisnim odnosima.
Emocionalnu zrelost treba podsticati od najranijeg doba, pošto je svako dijete sposobno da nauči da hrabro napreduje kroz neizvjesnosti, bez anksioznog vezivanja ili prekomjerne zavisnosti koja diktira svaku njegovu akciju.

Podsticanje emocionalne zrelosti od ranog doba pomaže da dijete postane zdrava odrasla osoba. Zato što su opsjednuti sopstvenim strahom od napuštanja i traženjem načina da ublaže osjećaj usamljenosti.

Ovaj strah je u suštini fobija, pa će upotrijebiti svaku strategiju kako bi izbjegle situacije koje doprinose osjećaju usamljenosti, ma kako te strategije iracionalno djelovale. ​Zbog toga ovakvi ljudi često koriste i emocionalne manipulacije, ucjene ili viktimizaciju kada su u odnosima.

KAKO NAS SAMOĆA UČI DA PRUŽIMO PRAVU LJUBAV
Samoća nije odbacivanje. Ona vam pruža prostor u kom učiti da volite sebe i da se bolje povezujete sa onima koje volite.
 
Često se kaže da oni koji su razvili anksioznost od usamljenosti, pretvaraju taj strah u "autofobiju" tj. strah od sebe.
 
Strah vas je da se okrenete svojim mislima, da pogledate u sebe, gdje ćete sigurno pronaći veliki broj "ličnih demona". Međutim, nikada nije kasno da naučite nove strategije da savladate strahove i anksioznosti.

Evo nekih stvari koje možemo učiniti kako biste promijenii stav o samoći i prihvatili vaš unutrašnji život:

• Naučite se uživati u trenucima samoće na isti način kako uživate u društvu drugih.
• Shvatite i prihvatite da samoća nije štetna. Odbacite opšteprihvaćenu ideju da je "samoća društvena izolacija ili odbacivanje".
• U samoći nalazite i pitanja i odgovore koji će vam pomoći da bolje razumijete sebe.
• Započnite nove navike u životu kako biste bolje razumjeli i uživali u samoći. Šetajte, slušajte muziku, pišite i postanite svjesni sadašnjeg trenutka.
• Ako naučite da razumijete, saslušate i povežete se sa sobom u trenucima samoće, naučićete mnogo i o drugima.​​

​Samoća je stanje treba učiti cijeniti, jer svi dolazimo na ovaj svijet sami, od sebe ne možemo pobjeći, i prvo što moramo naučiti je ljubav prema sebi. Ukoliko je ljubav prema sebi krhka i nedovoljna, ne može biti ni iskrena i isinska ni prema kome.