Bandwagon efekat ili efeket stada: slijepo praćenje većine

Kao što je Fakundo Kabral jednom rekao: "trebalo bi samo da pasemo travu, milijoni krava ne mogu biti u krivu". 

On ovdje ironično upućuje na praćenje većine, bez kritičkog razmišljanja o onome što rade. Drugim riječima, ponašanje kada slijedite druge ljude samo zato što su oni u većini. Ovo je kognitivna pristranost poznata kao "Bandwagon efekat", ili "Efekat stada".

Tačnije, "Bandwagon efekat" je uvjerenje da je nešto istina samo zato što većina ljudi misli da je to istina i slijepo slijedi bez razmišljanja. Ljudi koji pate od ove kognitivne pristranosti ne temelje svoje prosuđivanje na dokazima ili logičkim zaključcima, nego na snazi mase. Njihov stav je: "Ako mnogi tako misle, onda to mora biti istina".

Ljudi iz marketinga i politike najbolje poznaju moć "Bandwagon efekta". Postoje stotine studija koje pokazuju kako političari koriste ovaj neispravni način rezonovanja kako bi nametnuli "istine" koje uopše nisu istinite. To se događa prilično često tokom izbornog procesa. Ljudi vjeruju da je kandidat koji vodi u anketama najbolji, čak i ako ne zna ništa o njihovoj platformi niti o valjanosti njihovih tvrdnji.

Porijeklo "Bandwagon efekta"
​Prva osoba koja je svjesno koristila izraz "Bandwagon efekat" bio je sjevernoamerička glumac Den Rajs (Dan Rice) 1848. godine. Tokom te godine predsjedničke kampanje, Den Rajs je upotrijebio izraz „skoči u vagon” što je značilo „ukrcaj se sa ostalima”. Tako je pomogao predsjedniku Zakeri Tejloru (Zachary Taylor) da dobije vlast.

​Tokom tog vremena postalo je jasno da je takav izraz imao ogromnu moć da poveća ionako veliku većinu. To je stvorilo veliki domino efekat, ili drugim riječima, postalo je zaraza. Ljudi su željeli biti "u toku" i biti dio aktualnih trendova.
Malo po malo, ljudi su počeli shvatati da "Bandwagon efekat" može rezultirati ogromnim političkim koristima. Ljudi uvijek žele biti dio pobjedničkog tima. Stoga se jednostavno mogu pridružiti onome ko dobija više sljedbenika, bilo da je političar, neka poznata ličnost ili bilo koja druga osoba. To stvara klimu u kojoj sve ojačava osobu koja "vodi".

Bandwagon efekat i argumentum ad populum
Argumentum ad populum je greška u mišljenju koja dovodi do lažnih tvrdnji koje ipak predstavljaju mišljenje većine.
Kada govori o toj temi,  Karl Sagan spominje trenutak kada ga je jedan taksisti ukorio. Vozač ga je upitao vjeruje li u NLO-i, a Sagan je odgovorio da ne vjeruje. Vozačeva reakcija bila je odbacivanje i skepticizam.

Vozač je vjerovao da Sagan skriva svoje istinsko mišljenje. Poenta je: da je rekao da vjeruje u vanzemaljce, iako bi to bila laž, dobio bi odobrenje vozača.
Stoga je ova vrsta argumenata usko povezana sa Bandwagon efektom. 

Političari i stručnjaci za marketing gotovo uvijek pokušavaju reći ljudima ono što žele čuti.
Nije bitno je li to istina ili ne. Ono što im je stalo je da osvoje simpatiju većine.

Rizici Bandwagon efekta
Ali to nije tako lako za ljude na vlasti. Nije dovoljno samo reći nešto što svi žele čuti kako bi dobili većinu glasova. "Efekt stada" je mač sa dvije oštrice. Postati najpopularniji takođe znači biti najviše izložen masama. Svaka objava koja djeluje protiv njih može imati razoran učinak na ugled ovih osoba. Svako posvećuje mnogo više pažnje "vozaču" pobjedničkog vagona.
Takođe, jedan od kandidata bi mogao osloboditi još jači trend. Budući da ljudi ne slijede lidere iz uvjerenja, već jednostavno zbog kognitivne pristranosti "Bandwagon efekta", oni lako mogu okrenuti leđa onoj osobi koja se čini slabijom u svojoj logici. Ako se neko drugi može istupiti kao pobjednik, mnogi bi se ljudi mogli prebaciti na njih, zanemarujući svoje početne naklonosti.

"Bandwagon efekat" se takođe naziva "združeno ponašanje", poput onog koje gledamo u stadima. Važno je biti svjestan ovoga, kako ne biste postali žrtva nekoga ko "prodaje maglu".