"Biti ili ne biti, pitanje je sad" - značenje Hamletovog monologa

Čuveni monolog Williama Shakespearea je refleksija o prirodi postojanja i smrti.

"Biti ili ne biti, pitanje je sad", možda je jedna od najpoznatijih rečenica ne samo u drami "Hamlet" Williama Shakespearea, već u cijeloj književnosti, a i šire. Ova rečenica, koja je postala kulturna referenca, poziva na razmišljanje o postojanju i ljudskim dilemama. 
Danas ćemo razmatrati Shakespeareove replike, posebno se fokusirajući na čuveni fragment poznate drame. Na ovaj način ćemo odati počast genijalnosti pisca i uroniti u filozofsku meditaciju o prirodi odluka koje oblikuju naše živote.

"Biti ili ne biti - pitanje je sad:
Da li je ljudskog duha dostojnije
Trpjeti praćke i strijele sudbine obijesne,
Ili oružje dići na more muka
I otporom ih sve zauvijek okončati?
Umrijeti, samo usnuti - i ništa više;
I tim snom reći da smo prekinuli
Naše duše bol i hiljade onih jada
Što ih priroda ljudska nasleđuje."

"Biti ili ne biti...”: istorijski i književni kontekst
William Shakespeare napisao je svoje remek-djelo Hamlet oko 1600. godine, u periodu poznatom u Engleskoj kao Elizabetinsko doba. Za to vrijeme engleski teatar je procvjetao i Shakespeare je postao jedan od najvažnijih dramskih pisaca. Njegov rad, karakteriziran dubokim istraživanjem ljudske psihologije, revolucionirao je način na koji su priče ispričane na sceni. Dramaturg je živio u doba društvenih, vjerskih i političkih promjena, obilježenih početkom tranzicije iz feudalizma u kapitalizam. Ove promjene, kao i širenje geografskih otkrića i kulturna renesansa, pružile su plodno tlo za stvaranje predstava koje su se bavile složenim i univerzalnim temama. Hamlet je smješten u Kraljevini Danskoj i vrti se oko lika princa. Priča se bavi temama ludila, izdaje, osvete, morala i sumnje. Dramu karakteriše složena radnja, jezičko bogatstvo i filozofska dubina. U ovom čuvenom monologu, Hamlet razmišlja o prirodi postojanja i smrti, koju vidi kao mogući bijeg od svoje patnje. Međutim, neizvjesnost onoga što slijedi sputava ga i dovodi u pitanje vrijednost akcije u odnosu na nedjelanje.

Šta znači rečenica “Biti ili ne biti…”?
Iz književne perspektive, ovaj dio predstave koristi neke upečatljive uređaje kao što su:
Metafore i simbolika: Shakespeare koristi ove načine da se bavi temama kao što su smrt i neizvjesnost. Na primjer, smrt se upoređuje sa nepoznatim snom, što cijeloj stvari daje prizvuk misterije i užasa.
Retorička pitanja: Monolog je pun pitanja koja odražavaju Hamletove strahove i neodlučnost. Ova pitanja nemaju za cilj da daju odgovore, već da prodube složenost razmišljanja i emocionalnog sukoba lika.
Antiteza: Sama rečenica “Biti ili ne biti” je antiteza koja odražava ambivalentnost i dualnost ljudskog postojanja. Ova tehnika kontrapozicije ne samo da ilustruje Hamletovu unutrašnju dilemu, već i odražava univerzalne kontraste između života i smrti, hrabrosti i straha, te dilemu između akcije i nečinjenja. Pored ovih književnih karakteristika, pitanje „Biti ili ne biti“ postavlja i druge interesantne aspekte koje vrijedi razmotriti.

Filozofske misli
Poznata fraza obuhvata suštinu egzistencijalne dileme čovjeka rastrganog između strpljivog prihvatanja različitih životnih teškoća i prihvatanja smrti. Međutim, važno je zapamtiti da je Shakespeareova ideja smrti u ovoj predstavi daleko od hrišćanske ideje. Kao što Tomás Baviera napominje: „Bez pomirenja sa slijepom sudbinom drevnih ljudi i bez povjerenja u Boga Stvoritelja, lična odgovornost za zlo u svijetu je mnogo veća."
Umiranje je kao spavanje. “Biti” se ovdje može tumačiti kao aktivno postojanje, kao život sa svim svojim borbama i izazovima. S druge strane, “ne biti” sugerira nepostojanje, smrt kao oslobođenje od životnih briga. Problem je u tome što je nemoguće zamisliti kakva bi svojstva mogao imati san onoga koji je već umro. Nema sigurnosti da će smrt okončati sve tuge. Ova neizvjesnost se doživljava kao duboko bolna i uznemirujuća i glavni je uzrok patnje u životu. Neizvjesnost smrti nas čini poslušnima. Mi ljudi prihvatamo napade društva, tiraniju bahatih ljudi, razočaranja ljubavlju, nepravde, prezir i nesporazume kako bismo izbjegli smrt.

Smrt i savjest
Savjest, proganjana misterijom smrti, nam često ne da mira. Pošto se iz smrti nemoguće vratiti, ona se pojavljuje kao skrivena misterija koja potkopava naše umove i naše postupke. Za savjest, nema gore nesreće od smrti, koja predstavlja vječitu enigmu.

Kulturna i književna relevantnost
Reference na ovaj monolog često se koriste za isticanje trenutaka krize ili unutrašnjeg razmišljanja. Osim toga, rečenica “Biti ili ne biti” postala je popularna u kulturi izvan književnog svijeta. Ovaj citat se često spominje u filmovima, televizijskim serijama i muzici, u reklamama i internet memovima. U književnosti, autori kao što su Goethe, Joyce i T.S. Eliot se direktno ili indirektno bave egzistencijalnim temama u Hamletu. 

Ovaj fenomen pokazuje kako duboka filozofska ideja, elokventno izražena u literaturi, može odjeknuti kroz vijekove i biti prilagođena različitim medijima i kulturnim jezicima.

“Biti ili ne biti”: više od drame
Sa Hamletom, Shakespeare postavlja pitanja koja nadilaze kontekst drame i sežu u srž ljudskog iskustva: sukobe između akcije i nedjelovanja, života i smrti i potrage. Od svog nastanka na elizabetanskoj sceni, “Biti ili ne biti” je uticalo na našu kulturu i književnost, a može se naći čak i u modernoj popularnoj kulturi. Na taj način monolog odjekuje novim generacijama, prilagođavajući se i redefinirajući se u različitim kontekstima i formatima. Na kraju krajeva, ovaj citat je više od pukog fragmenta jednog književnog djela. To je ogledalo koje odražava brige, strahove i nade čovječanstva. Shakespeare nas stoga poziva da razmislimo o vlastitom postojanju i dilemama sa kojima se suočavamo, pružajući plodno tlo za filozofsku raspravu i ličnu introspekciju.