Budi kao CVIJET LOTOSA, simbol vječnog preporoda

Autor slike: Mark Zug

Priroda nam daje toliko neočekivanih odgovora, i to baš kada pomislimo da nema ničeg superiornijeg od našeg uma, sopstvenih nada i naših želja i planova kako nastaviti život. Daleko od monotonije ljudske svakodnevnice i predvidljive realnosti, svugdje gdje prevladava slobodna nesputana priroda, može se naučiti neka nova lekcija o tome šta znači živjeti - i kako živjeti - na ovom svijetu.

Usred svih manifestacija prirode, njenih vrsta i fenomena, nailazimo na istinske i prave lekcije o tome kako se suočiti sa životom. 

Prava psihološka teorija bez potvrde njene validnosti ili važnosti – jer to ovdje nije potrebno, ali «teorija» koja sadrži poruku čija se ljepota i značenje ne mogu osporiti. Od beskrajnih i zanimljivih pojava u prirode, ovdje će biti riječi o cvijetu lotosa - fenomenu koji može poslužiti u uzbudljivu metaforu života i nevolja s kojima se moramo suočavati svakog dana.

O lotosovom cvijetu

Lotosov cvijet je vrsta vodenog ljiljana čiji su korijeni zakopani u blatu i mulju bara i jezera. Lotosov cvijet ima sjeme sa najvećom postojanošću i otpornošću: može da opstane do 30 vjekova prije nego počne cvjetati, a da ne izgubi plodnost.
Lotosov cvijet je simbol čistoće i ljepote koja se uzdiže iz prljave i blatnjave sredine i okruženja.

Ova prelijepa biljka uspijeva usred blata, kojim se i hrani, u močvarama ili močvarnim područjima. Noću, latice ovog cvijeta se skupljaju i cvijet uranja u vodu. Pri svitanju, kako se sunce pojavljuje, on se vraća nazad, izranja iz prljavih voda, rascvjetava se u svojoj punoj raskoši, netaknut i bez ikakvih znakova nečistoće koje bi se mogle vidjeti među njegovim laticama.

Lotosov cvijet je poseban i iz jednog drugog razloga: ovo je jedini cvijet koji je uz to još i voće. Njegovo voće ima oblik obrnute kupe i nalazi se u unutrašnjosti. Kada je cvijet zatvoren, ne miriše, ali kada se otvori, njegov miris podsjeća na miris zumbula. Mnogi smatraju da njegova aroma djeluje hipnotišuće, tj. može promijeniti stanje svijesti.

"Najljepši ljudi koje ćemo upoznati su oni koji su prošli kroz poraze i patnje, spoznali borbe i gubitke, i uspjeli da izrone iz svojih mračnih dubina."
- Elizabet Kibler Ros-

Mitologija i legende vezane za lotosov cvijet

Fascinacija ovim cvitom je učinila da on postane glavni simbol za mnoštvo civilizacija tokom istorije. Cvijet lotosa se smatra jednim od najstarijih simbola sa višestrukim značenjima u orijentalnim zemljama, iako se koristio kao simbol i u zapadnom svijetu.
 
U grčkoj mitologiji, lotofagi ili "jedači lotosovog cvijeta" su bili mitska rasa koju su Grci identifikovali sa stanovnicima sjeveroistočne Afrike.
​Prema legendi, lijepa boginja se izgubila u šumi, pa napokon stigla do područja prepunog blata, koje se nazivalo "lotos". Ovdje se udavila.
Ovaj prostor su stvorili bogovi za ljude čija je sudbina bila da dožive velike nedaće i stradanja u životu. Mlada boginja se hiljadama godina borila da pobjegne odatle, dok se nije pretvorila u prelijepi lotosov cvijet, simbolizujući trijumf upornosti i istrajnosti usred nedaća koje su je zadesile.

U Budizmu lotos služi kao sjedište ili prestol za Budu ili "Bude" (probuđene) i ukazuje na božansko rođenje. U hrišćanskom svijetu, cvijet lotosa je bijeli ljiljan koji simbolizuje plodnost i čistoću. Tradicionalno, arhanđel Gabrijel donosi obavijest Devici Mariji u obliku lotosa.

Lotosov cvijet i njegovo značenje u psihologiji

U psihologiji, cvijet lotosa simbolizuje psihološki otpor/istrajnost, tj. sposobnost da se neugodne situacije transformišu u potencijal. Suzan C. Kobasa, psiholog na Univerzitetu u Čikagu je sprovela niz studija tokom kojih je došla do zaključka da istrajne osobe imaju niz zajedničkih karakteristika. Ovo su ljudi velike upornosti, istrajnosti, kontrole i orijentacije na cilj.

Otporne ličnosti su definisane kao osobe koje su u stanju da prevaziđu ogromnu emotivnu patnju i da se suoče sa životnim nedaćama.
Lotosov cvijet je odlična metafora za ljude koji su sposobni da prihvate (tj. "obmotaju", "prigrle" poput lotosa) svoju bol i da izrone iz nje kasnije, zadržavši mir, samo-kontrolu i istrajnost.