Budite osoba koja pronalazi mir usred haosa

Usred haosa zvanog život, osjećam smirenje, mir, spokoj. Možda taj mir dolazi s godinama koje su prošle brzinom svjetlosti. Negdje usput, pronašla sam mudrost i promijenila pogled na svijet. A to je promijenilo i mene.​

Ranije sam sve posmatrala sa velikom potrebom da osjetim emocije, situacije i ljude i reagujem na njih.  Empatična sam osoba, ali tada nisam imala dovoljno zrelosti da saberem svoje misli i odgovorim s poštovanjem prema okolnostima.

Nekada sam shvatala stvari i situacije samo sa svoje tačke gledišta, dakle, shvatala sam samo svoju povrijeđenost, ljutnju i imala samo svoje tumačenje.
Pretpostavljam da sve dolazi vremenom i da treba vremena za sve. Preživjela sam teške trenutke koji su u meni probudili duhovnu svijest i potrebu da budem bolja osoba, duša i ljudsko biće koje je uvijek spremno da uči.
Osjetila sam bijeg iz emocionalnog zatvora, onog u kojem sam bila zatvorenik ljudi i situacija iz prošlosti, ponavljajućih misli samoprezira, što me je previše sputavalo da bih krenula naprijed.
Sada sam mnogo zrelija i mudrija. Vrijeme brzo prolazi i želim da živim sada, ne želim gubiti dane i trenutke. Nažalost, ne mogu da "premotam film" i počnem ispočetka – no, blagoslovena sam što sam shvatila da su moj ožiljci znak da sam živjela i da mogu imati novi život. 
 
Imam ovaj trenutak u vremenu i želim da budem sretna, da oblikujem svoj život kako god mi odgovara jer sam se konačno probudila. Nisam odgovorna za negativnosti ili traumatske događaje koji su mi se desili. Mogu samo preuzeti odgovornost za svoju ulogu u njima, uzdići se iznad, zatražiti oprost i otpustiti.  
Pronašla sam samopouzdanje da slijedim svoje snove i da se odvojim od ljudi koje sam voljela, a koji više ne pripadaju mom životu. Shvatam da ne treba da se držim onoga što me rastužuje i ne donosi mi blagostanje. U izvjesnom smislu bol je sigurna, uvijek je tu i uvijek mogu da računam na nju. Ali, sada znam i kako da postupam sa njom.

Godine su mi dale dar, tj. blagoslov, uvid i shvatanje ko sam i kako da se postavim u ovom životu, kako da izdržim i istrajem usred nedaća i pronađem sreću.
Sada shvatam da životne okolnosti ne mogu da diktiraju ko sam, ko ću biti ili želim da budem. Osmijeh na mom licu je mnogo veći, srce mi je punije ljubavlju, a sposobnost da vjerujem u sebe je beskonačna.  

Nemam šta izgubiti. Sve nas čeka kraj života, i zato želim osjetim sreću trentka. To je život, to je življenje. Trenuci u kojima se osjećamo dobro i na kojima smo zahvalni. Život nikada nije odredište – to bi bio njegov kraj. Život je putovanje – dobro i loše.
Svako jutro se budim bez anksioznosti jer sam tako odlučila. Radila sam na sebi i nije bilo uopšte lako. Odlučuila sam da postavim ciljeve u svom životu koji će mi donijeti radost, smijeh, ljubav, zdravlje, duhovno obilje i prilike da pomognem drugima.
Nisam sigurna šta će se dalje dogoditi, to prepuštam Bogu. Ne mrzim osobe koje su otišle iz mog života, posao koji sam izgubila, osobe koje su me izdale ili godine borbe. Nešto je udahnulo život u moje tijelo i želim da otvorim ta nova vrata, ali najviše od svega - da poklonim ljubav sebi.