Čemu služe šale? Definicija šala prema Sigmundu Frojdu

Jedna od najboljih osobina psihološkog genija Sigmunda Freuda bila je njegova sposobnost da primijeti stvari u svakodnevnom životu koje većina učenjaka nije primjećivala niti smatrala važnim. Jedno od tih područja bile su šale. 

Šale, prema Freudu, mnogo su više od naprosto genijalnog ili smiješnog načina uočavanja stvarnosti.

Njegovo remek-djelo na ovu temu je "Šale i njihova povezanost sa nesvjesnim". Objavljeno je 1905., a u njemu Freud analizira karakteristike, elemente i motivaciju iza svakodnevnih šala kojima se većina nas smije. Smatrao je da šale otkrivaju više nego što je to u početku bilo očito.
Zanimljiva je činjenica da je Sigmund Freud ovo djelo napisao istodobno sa još jednim velikim spisom: "Tri eseja o teoriji seksualnosti". Na stolu je istodobno imao oba rukopisa i neprestano je prelazio sa jednog na drugi. Međutim, to uopće nije naškodilo kvalitetu ova dva djela, barem ne u smislu stila i dubine.

Što su, prema Freudu, vicevi i šale?
Šale se, prema Freudu, temelje na jednoj (ili više) od ovih šest osnovnih tehnika: kondenzacija, premještanje, dvostruko značenje, upotreba istog materijala, igra riječima i samo-kontradiktornost (ili samoparadoks). Pogledajmo svaku od ovih tehnika:

• Kondenzacija. Ovo je spajanje dvije riječi ili dva pojma u jednu, generirajući potencijalno smiješan nesporazum. Kao kad neko kaže: „Prestanite pušiti“, a druga osoba odgovara: „Ja sam stručnjak za prestanak pušenja. Već sam to učinio osam puta ”.
• Premještanje. To je kada prenesete smisao nečega na nešto drugo. Evo primjera: "Jeste li znali da "Independents" (nogometni tim) želi da se njihov golman vjenča?" "Stvarno? Zašto?" , "Jer je to jedina prilika da nešto proslave".
• Dvostruko značenje. To je kada koristite istu riječ sa drugačijim značenjem. Kao u ovom slučaju: „Bolje je dati nego primiti. S poštovanjem, bokser .
• Upotreba istog materijala. Ovo je upotreba istih riječi ili izraza za generiranje novog značenja. Primjer je: "Kako ste?", pitao slijepac invalida", "Ne možete vidjeti?", odgovorio je invalid.
• Igra riječima. To je kada jedna riječ aludira na drugu. Primjer: I dalje nedostajem svojoj bivšoj supruzi (u engl. "miss" takođe znači "promašiti metu"). Ali njen cilj (engl "aim"  takođe znači "meta, nišan") se polako poboljšava. "
• Samokontradiktornost. Izjavi se nešto što se kasnije "pobije".  Kao i u ovom slučaju: "Ne samo da nije vjerovao u duhove, već se čak nije ni bojao njih".

Pojava i razvoj šala

Freud je shvatio da u šali postoje dvije vrste motivacije:

• Nevina šala, gdje je jedina namjera bila unijeti malo humora
• Tendenciozna šala, gdje je iza šale bila zlobnija namjera, koja će često imati nepristojni sadržaj.

Uz nevine šale, zadovoljstvo i smijeh dolaze isključivo iz implicitne zabave koja je prisutna u njima. Sa druge strane, u tendencioznim šalama užitak proizlazi iz kršenja neke vrste pravila.
Među tendencioznim šalama možemo naći satirične, ironične i smiješne izjave na tuđ račun. Neprijateljski ili opsceni sadržaji nisu uvijek neugodni, ali su evidentni i namjerno se koriste. Oni stvaraju zadovoljstvo kod onoga koji ih stvara ili ih sluša, jer postoji neka vrsta kršenja pravila ili prihvaćenog načina razmišljanja u vezi sa određenim temama ili istaknutim ličnostima.

Vrlo je uobičajeno da se tendenciozne šale usmjere na nekog političara, figuru moći, ideologiju, uvjerenje, rasu i tako dalje. Oni su često „politički korektni“ način izlaganja istine koja inače ne bi bila prihvaćena.


Šale i represije​
Šale su, prema Freudu, mehanizam sučeljavanja sa socijalnom, kulturnom ili pojedinačnom represijom koja stvara nezadovoljstvo ili neurozu. Zahvaljujući zabavnoj priči, dio napetosti koji se podrazumijeva u represiji biva oslobođen. Duboko u sebi, ideja je da ako je drugima to nešto smiješno, to je zato što ih oslobađa neke vrste prisile, pritiska ili inhibicije.
Smijeh je sredstvo za oslobađanje emocionalne napetosti. Izazov je i onima koji tlače druge. U tom smislu, tendenciozne šale i smijeh su uljudan i "civilizovan" način da se nešto izrazi. Umjesto da izravno napadaju drugu osobu ili ideju, jezik se genijalno koristi kako bi izrazio to nezadovoljstvo. Umjesto da se seksualni tabui (na primjer) razbijaju perverznim djelima, ljudi će to učiniti kroz  opscenu šalu.

Uzimajući u obzir sve gore navedeno, šale su, prema Freudu, sredstvo za saznanje o represiji prisutnoj u društvu i potisnutim željama pojedinih ljudi. To je prilika za razgovor o tabuima i drugim stvarima o kojima se ne govori otvoreno i o kojima vam često nije "dopušteno" da razgovarate. Zato šale i imaju puno veze sa nesvjesnim i mogu otvoriti vrata za dublje otkrivanje subjektivne stvarnosti neke osobe ili kulture.

(www.gedankenwelt.com)