Čovjek je ravnoteža svjetlosti i tame

Suma onoga ko smo i šta smo mnogo je više nego što pokazujemo,  i mnogo više nego što mislimo o sebi. Naša svjetlost i sijenke  čine dio svega što se odnosi na nas.

Šta je naša tama (ili naše sjene)? Naša tama je naš osobni pakao, stvari koje ne želimo priznati o sebi, stvari koje krijemo i od sebe i od drugih. 
Ponašanja, misli,  i emocije koje smatramo neprikladnim ili neprihvatljivim. Sve što nas naše kulturno okruženje uči da ne treba da budemo, sve što potiskujemo. 

Mi smo takođe ono što sudimo i prigovaramo drugim ljudima. Istina je da nastojimo pokazati samo jednu stranu sebe,  odbacujući ono što ne možemo prihvatiti, iako je i to dio nas. A to je gubitak energije koji se na kraju okreće protiv vas.

"Čovjek ne postaje prosvijetljen zamišljanjem svijetlećih figura, već unošenjem svjetla u sopstvenu svijest".
-Carl Jung-

Svijet nije načinjen samo od svijetla
Smatramo da je naša snaga leži u pokazivanju naše prijateljske, sretnije strane. Uvijek se smijemo i uvijek pokušavamo biti dostupni i otvoreni prema drugim ljudima.
Ali ne možemo ostati takvi u svakoj situaciji. U mnogim okolnostima je potrebno pokazati našu tugu, ljutnju, tjeskobu  ili bilo što drugo što društvo smatra negativnim.
Kada potisnemo ono što se prirodno i spontano javlja u nama kao odgovor na niz životnih iskustava, poričemo izraz našeg bića. Sve to učvršćuje negativna osjećanja, tako da oni ponovno pojavljuju na neprikladniji i nesrazmjerniji način.
Na primjer: dešava se da akumuliramo puno stresa i na kraju "eksplodiramo" u nekoj situaciji i "usmjerimo" taj bijest prema određenoj situaciji ili osobi. Kada se to dogodi, posljedice mogu biti vrlo neugodne, a mi ćemo osjećati krivicu zbog prekomjerne reakcije.

Prihvatanje naših sjenki
Kada se osjećamo krivima za određeno ponašanje koje se obično ne odobrava  skloni smo "zaključati" to ponašanje, odnosno držati ga nekako pod kontrolom,  pretvarajući se da se ono više neće vratiti. No ono što ne razumijemo jeste da ga zapravo "hranimo" tako što ga potiskujemo, i da će se ono ponovo pojaviti i da će biti neugodnije nego ranije. Ako bismo postali svjesni  toga procesa, mogli bismo preduzeti korake prema prihvatanju naših sjena. Prihvatanje onoga što ne želimo priznati, ali onoga što takođe čini dio nas.

Da biste stvorili prostor za svjetlost, morate priznati mrak, tako da postoji ravnoteža. Dopustite sebi da budete to što jeste, bez napora, kako biste bili potpuni. Uz prihvatanje, budimo našu savjest, otkrivamo sebe i počinjemo voljeti sebe takve kakvi jesmo. Spoznaja sebe je prvi korak ka prihvatanju i ljubavi prema sebi. Bez te ljubavi ne možemo voljeti niti prihvatiti druge ljude.

Spajanje suprotnosti
Naš svijet se sastoji se spajanja suprotnosti, dualnosti svega, i života i smrti.
Kad prihvatimo da smo sastavljeni od suprotnosti, priznaćemo sebe sebi, nećemo iubjegavati sebe, nećemo odbijati druge zato što ne možemo prihvatiti sebe. Spremni smo biti humaniji i imati više razumijevanje i poštovanje prema osobama koje odbijamo.
Nepostoji dobro i loše, samo integracija suprotnih polova i ravnoteža između njih.

​

Kad smo u  sukobu unutar sebe, na primjer, "Ja sam odgovorna osoba i ne mogu dopustiti da bude drugačije", ovo stanje postaje iscrpljujuće i dolazi vrijeme kada neizbježno preskačete u drugi ekstrem.

Kada riješite sukob između ovih polova (suprotnosti) unutar sebe, dopustićete integraciju dviju krajnosti, kao i mogućnost ravnoteže,  tako da nećete imati takve ekstremne reakcije. 

"Niko drugi nije odgovoran osim tebe. Ti si sopstveni raj i pakao u isto vrijeme."
-Osho-
​