Ćutanje kao kazna

Ponekad koristimo ćutanje kao kaznu za nekoga a neki u njoj vide način da izraze svoju ljutnju, neodobravanje ili prijekor. Koliko ova metoda može biti učinkovita za prevazilaženje problema ili za tjeranje nekoga da se promijeni? Kakav je značaj u odluci da se izbjegavaju riječi i razgovor, kad se prema nekoj osobi osjeća veliko ogorčenje?

Pokretanje dijaloga sa nekim nije lako, pogotovo ako postoji sukob koji se čini nemogućim za rješavanje. No, ako umjesto direktnog rješavanja problema, ljutita osoba pribjegne izbjegavanju razgovora i dijaloga, jedino što postiže je dodavanje još više napetosti i "ulja na vatru". Nasred neriješenog spora postoji “limbo” koji se može pretvoriti u pravi inkubator otrova.

" Govorite, da vas mogu vidjeti. ”
-Sokrat-

Mnogi ljudi, međutim, nemaju istinsku želju za rješavanjem sukoba putem dijaloga. Ono što žele je da druga osoba prihvati njihovu tačku gledišta. Dakle, oni koriste šutnju kao kaznu, tako da bi druga osoba popustila i "predala se".  Na kraju, to je zaista djetinjast stav, a najgori dio je što se time ne rješava ništa. Ovdje je cilj samo jedno: zadovoljiti vlastiti ego.

​Razlozi za korišćenje tišine kao kazne
Ono što oni zaista teži postići šutnjom i izbjegavanjem razgovora sa osobom prema kojoj se osjeća ljutnja je kazna. Jer ta druga osoba treba da shvati da je u toj odsutnosti riječi ukor, prijekor ili prezir. Ali, zašto to direktno ne reći, umjesto što se za komuniciranje koristi tišina? 

Ovdje su navedeni glavni razlozi zašto ljudi koriste ovu metodu:

• Bolje je prestati razgovarati sa nekim nego sudjelovati u prepirci u kojoj se stalno koriste uvrede.
• Ta me osoba ne sluša. Bez obzira koliko ih molim da se promijene, oni ne slušaju. Zato je bolje ne govoriti ništa, jer, u čemu je svrha?
• On/ona se moraju izvinit meni jer su učinili “to i to” (ili su to rekli/nisu rekli). Dok se čujem izvinjenje od njih, neću ni razgovarati sa njima.
• Zašto se gnjaviti razgovorom, ako ništa ne postižemo? Bolje je prestati govoriti kako bi shvatili da neću odustati.​

U svim tim scenarijima oni tvrde da je tišina najbolja opcija za sukob. Iz jednog ili drugog razloga, riječi su neučinkovite. Stoga donose odluku o prestanku razgovora s nekim kako bi se to shvatilo kao kazna. Kao rezultat toga, smatraju da će druga osoba razmotriti svoj stav. 

Korišćenje šutnje kao kazne je agresivno 
Šutnja može imati različita značenja. Neke šutnje su doista nasilne. Ne govoriti sa nekim je usvajanje pasivno-agresivnog stava.

To znači da su nasilni prema drugoj osobi, ali na implicitan način. Većinu vremena takav stav jednak je ili čak otrovniji od agresivnog razgovora. To je zato što se tišina pretvara u rupu koja se može tumačiti na bilo koji način. Ljudi koji prestanu razgovarati s drugima imaju jasne razloge. Oni takođe imaju jasna očekivanja u vezi sa situacijom.

No, morali bismo upitati ljude koji koriste ovu taktiku: jeste li sigurni da druga osoba doista razumije što znači vaša šutnja?
​Mislite li da je najbolji način da se promijene ili da učine ono što želite da ih “napadate nedostatkom dijaloga”?

Ćutanje i izbjegavanje razgovora samo stvaraju veću udaljenost. A  udaljenost nikada ne doprinosi boljem razumijevanju ili popravljanju oštećenih i prekinutih veza. Ono što čini dobro je širenje praznine.
S druge strane, šutnja može postići neke rezultate. Kazna je “pokrenura” i druga osoba reaguje. Dešava se da se izvinjavaju, obećavajuće promjene ili rade ono što želite. Ali, dugoročno, takođe završava gomilanjem sitnih zamjerki koje bi mogle rasti. Rijetko kada tišina u potpunosti rješava sukob ili je način da se riješi spor i sukob. Uglavnom se problemi samo zataškavaju.

​Zdravije funkcije ćutanja
Istina je da je ponekad bolje da ne govorite. Na primjer, kad smo stvarno bijesni i ljuti. Ljutnja čini da pretjerujete i postajete zabrinutiji da ćete povrijediti drugu osobu nego što ćete izraziti ono što stvarno mislite ili osjećate. U takvim uslovima ništa ne funkcioniša bolje nego da ne govori sve dok ne povratite smirenost. Pod tim okolnostima, to je pametna odluka.

No, kao što je već rečeno, upotreba tišine da biste nekoga kaznili ili ih natjerali da se “predaju" rijetko ima pozitivne rezultate. Ponekad se suočavate sa izazovom da izrazite svu svoju ljutnju i bijes, ali izlaz nije u tome da prestanete govoriti, nego tražiti i pronaći načine za izgradnju razumijevanja. Odsutnost riječi može na neki način uticati na osobu, ali to ne znači da je sukob nestao. 
​
Možda je potrebno tražiti bolje okolnosti za razgovor, kao i drugačiji način za izražavanja neodobravanja. Mijenjanje hladnog stava, tj. usvajanje toplijeg i prijateljskog ponekad može pomoći u obnovi komunikacije. Vrijedi pokušati.