Da biste spriječili manipulatore i zlostavljače, morate postaviti granice

Odnosi ne mogu postojati bez granica, čak ni kada je u pitanju vaša porodica. Lako je shvatiti vanjske granice kao krajnji rezultat.

Razmislite o pravilima i principima po kojima živite kada govorite ono šta želite ili šta nećete učiniti ili dozvoliti. Ako imate poteškoća da kažete “ne”, ako zanemarujete svoje potrebe da biste udovoljili drugima ili vam se nameće neko ko je zahtjevan, ko kontrolira, kritizira, ko je uvredljiv, invazivan, preklinje ili vas čak guši ljubaznošću, vaša je odgovornost da progovorite i da se zauzmete za sebe.

Granice su takođe unutrašnje, kao što ćemo objasniti u nastavku.

Vrste granica
Postoji nekoliko životnih oblasti u kojima se primenjuju granice:
1. Materijalne granice određuju da li dajete ili pozajmljujete stvari, kao što su novac, auto, odjeća, knjige, hrana ili četkica za zube.
2. Fizičke granice se odnose na vaš lični prostor, privatnost i tijelo. Da li se rukujete ili grlite — sa kim i kada? Šta mislite o glasnoj muzici i da li radije zaključavate vrata?
3. Mentalne granice se odnose na vaše misli, vrijednosti i mišljenja. Da li je lako uticati na vas? Znate li u šta vjerujete i možete li ostati pri svom mišljenju? Možete li otvoreno slušati tuđe, a da ne postanete kruti? Ako postanete suviše emotivni, svadljivi ili defanzivni, možda ćete imati slabe emocionalne granice.
4. Emocionalne granice razlikuju odvajanje vaših emocija i odgovornosti za njih od tuđih. To je kao zamišljena linija ili polje sile koje razdvaja vas i druge. Zdrave granice vas sprečavaju da dajete savjete kada to drugima nije potrebno, okrivite ili prihvatite krivicu. Štite vas od osjećaja krivice za tuđa negativna osjećanja ili problema i da ne shvatite lično komentare drugih. Visoka reaktivnost ukazuje na slabe emocionalne granice. Zdrave emocionalne granice zahtijevaju jasne unutrašnje granice – tj. poznavanje svojih osjećaja i odgovornosti prema sebi i drugima.
6. Duhovne granice se odnose na vaša vjerovanja i iskustva u vezi sa Bogom i višom silom.

Zašto je nekim ljudima teško da postave granice
Obično je teško postaviti granice ljudima koji su kozavisni (suovisni) jer oni:
1) stavljaju potrebe i osjećanja drugih na prvo mjesto; 2) ne poznaju dovoljno sebe; 3) ne osjećaju da imaju pravo na nešto; 4) vjeruju da postavljanje granica ugrožava vezu i 5) nikada nisu naučili da imaju zdrave granice.
Granice nisu nešto sa čime se rađate. Postavljanje granica se uči. Niste naučili da imate svoja prava ili granice ako se vaša prava i granice nisu cijenile tokom odrastanja. Bilo koja vrsta zlostavljanja krši lične granice, uključujući i zadirkivanje. U nekim slučajevima, kršenje granica utiče na sposobnost djeteta da sazrije u nezavisnu i odgovornu odraslu osobu.

Imate pravo na svoje granice
Možda ne biste povjerovali da imate bilo kakva prava ako se vaša prava nisu poštovala dok ste odrastali. Ono što treba da znate je da imate pravo na privatnost, imate pravo da kažete „ne“, imate pravo na to da vam se drugi ljudi obraćaju sa ljubaznošću i poštovanjem, imate pravo da se predomislite ili otkažete obaveze, da tražite od ljudi koje angažujete da rade onako kako želite, da tražite pomoć, da budete sami, da sačuvate svoju energiju i da ne odgovarate na pitanje, telefon ili e-mail.
Kako naučiti postaviti granice?

• Razmislite o svim situacijama u kojima se ova prava primjenjuju.
• Koliko često kažete "da" kada želite da kažete "ne?"
• Napišite da želite da se desi.
• Navedite svoj "lični zakon" o svojim pravima. Šta vas sprečava da ih potvrdite?
• Napišite izjave koje izražavaju ono što želite postići. Budite ljubazni. Na primjer, “Molim vas, nemojte me kritikovati (ili zvati)...” i “Hvala vam što mislite na mene, ali žalim što vam se neću pridružiti (ili moći pomoći)..."​

Unutrašnje granice
Unutrašnje granice uključuju regulisanje vašeg odnosa sa samim sobom. Zamislite ih kao samodisciplinu i zdravo upravljanje vremenom, mislima, emocijama, ponašanjem i impulsima. Ako odugovlačite, ako radite stvari koje niti morate niti želite, ili pretjerujete i nemate dovoljno odmora, rekreacije ili uravnoteženih obroka, možda zanemarujete svoje unutrašnje fizičke granice. Učenje upravljanja negativnim mislima i osjećanjima vas osnažuje, kao i sposobnost da slijedite ciljeve i obaveze prema sebi.
Zdrave emocionalne i mentalne unutrašnje granice pomažu vam da ne preuzimate odgovornost za osjećanja i probleme drugih ljudi ili da ne budete opsjednuti njima – nešto što kozavisni ljudi obično rade. Jake unutrašnje granice ograničavaju sugestibilnost, odnosno postajete otporni na tuđe uticaje. Razmišljate o sebi, umjesto da se automatski složite sa kritikama ili savjetima drugih. Tada imate pravo da postavite vanjske emocionalne granice ako to želite.

Slično tome, pošto ste odgovorni za svoja osjećanja i postupke, ne krivite druge. Kada ste krivi, ako se ne osjećate odgovornim, umjesto da se branite ili izvinite, možete reći: „Ne preuzimam odgovornost za to“.

Krivica i ljutnja
Ljutnja je često signal da je potrebna akcija. Ako se osjećate ogorčeni i okrivljujete nekoga ili nešto, to može značiti da niste postavili granice. Ako se osjećate tjeskobno ili krivim zbog postavljanja granica, zapamtite, vaša veza pati kada ste nesretni. Jednom kada steknete praksu postavljanja granica, osjećate se osnaženo i manje tjeskobe, biće manje ljutnje i krivice. Generalno, dobijate više poštovanja od drugih i vaši odnosi se poboljšavaju.

Postavljanje efektivnih granica
Ljudi često kažu da su postavili granice, ali to nije pomoglo. Postoji umjetnost postavljanja granica. Ako je to učinjeno u ljutnji ili prigovaranjem, onda takve granice neće biti efektivne. Granice ne služe da nekoga kazne, već za vašu dobrobit i zaštitu. One su efikasnije kada ste promišljeni, uporni, smireni, čvrsti i ljubazni. Ako to ne uspije, možda ćete morati saopštiti posljedice drugoj strani, kako biste došli do usklađenosti. Bitno je, međutim, da nikada ne prijetite posljedicama.
Potrebno je vrijeme, podrška i ponovno učenje da biste mogli postaviti efektivne granice. Samosvijest i učenje da budete asertivni su prvi koraci. Postavljanje granica nije sebično. To je zdrava ljubav prema sebi, jer tako štitite sebe. Tako gradite samopoštovanje.