Da li su neki ljudi nesposobni da vole?

Trauma iz djetinjstva je obično jedan od glavnih faktora koji stoje iza poteškoća (ili nemogućnosti) da se voli. Međutim, postoji više varijabli za koje vrijedi znati.

Ima li ljudi koji nisu u stanju da vole? Iako bismo mogli biti sigurni, ovo je složeno pitanje i ima nijansi.

Sigurno ima onih koji imaju očigledne poteškoće da vole i dopuste da budu voljeni. Zaista, ima mnogo muškaraca i žena koji, kao rezultat traumatičnog djetinjstva, doživljavaju ozbiljne poteškoće u izgradnji sretnih i ispunjenih odnosa.
Postoji klinička ili neurološka nesposobnost da se voli, i ono što postoji u oba slučaja je strah od ljubavi.
U tim slučajevima ovakvi ljudi razvijaju odnose zasnovane na neorganizovanoj vezanosti.   Ovim odnosima obično upravljaju specifični interesi. Na primjer, zadovoljstvo ili želja. Iz tog razloga, postoji čitav kaleidoskop nijansi u ovoj temi o kojima valja znati.

Izbjegavanje ili emocionalno povlačenje jedna je od glavnih karakteristika onih ljudi s jasnim poteškoćama u uspostavljanju emocionalnih odnosa.

​Zašto neki ljudi nisu u stanju da vole?
Šta ljude čini nesposobnim da vole? Da li je to "greška" prirode? To bi mogao biti prvi zaključak do kojeg dolazite. Međutim, prije nego što odemo dalje, možda bismo trebali postaviti pitanje zašto ljudska bića vole? Možda ćemo, u razumijevanju zašto smo, kao ljudi, definirani ovom emocijom, shvatiti zašto ona nekima nedostaje.
​Mi smo društvena bića i ljubav nam omogućava da stvorimo stabilne veze sa kojima ćemo se razvijati i osjećati se sigurno. Zašto onda postoje ljudi koji djeluju kao da su nesposobni da vole?

Poremećaj emocionalne deprivacije
Poremećaj emocionalne deprivacije je psihičko stanje. Definisali su ga psihijatri Conrad Baars i Anna Terruwe sredinom 20. veka. Međutim, ovo stanje se ne pojavljuje ni u jednom dijagnostičkom priručniku. Štaviše, ne postoji mnogo potkrepljujućih naučnih dokaza.
Ipak, uobičajeno je da se ovaj izraz koristi kad god se govori o ljudima koji ne znaju kako voljeti ili koji ne mogu voljeti. Dr Baars i Terruwe pronašli su karakterističan obrazac u ovom profilu:

• To su ljudi koji ne održavaju kontakt očima.
• Oni doživljavaju osjećaj usamljenosti. Međutim, istovremeno ne vole da se druže.
• Stalno se osjećaju da ih drugi osuđuju. Takođe su nepovjerljivi.
• Često tvrde da nikada nisu bili i nikada neće biti voljeni. Iz tog razloga, oni sami nisu u stanju ponuditi naklonost.
• Oni doživljavaju osjećaj krivice i pokazuju nisko samopoštovanje.

Ove vrste karakteristika se često pojavljuju kod osoba s autizmom i poremećajem gomilanja stvari.

Ljudi nesposobni da vole i traume iz detinjstva
Teškoće da se voli i da budeš voljen ukazuju na traume iz djetinjstva.

Ovi ljudi su emocionalno slomljeni. Vrijeme obično ne liječi i ne rješava ništa ako nije bilo terapije. Zbog toga ovi ljudi doživljavaju velike poteškoće kada je u pitanju uspostavljanje emocionalnih odnosa. Jer ljubav uvijek znači povezanost. Stoga, ako je sve što su dobili u ranom životu bila toksična vrsta ljubavne zamjene koja im je nanijela ogromnu bol, nije iznenađujuće što sada izbjegavaju bilo kakvu istinsku i pravu ljubav.

Mnogi ljudi koji su pretrpjeli zlostavljanje ili maltretiranje u djetinjstvu su odvojeni od ljubavi. Oni ljubav ne mogu zamisliti niti razumjeti jer je nikada nisu primili. Osim toga, plaše se emocionalnog otvaranja prema drugima jer se zbog toga osjećaju ranjivima. Taj osjećaj ih uzbuđuje i plaši.
​

"Ne razumijem kakav je to osjećaj" - aleksitimija
Aleksitimija definira vrstu emocionalnog poremećaja učenja.
Ovakvi ljudi ne saosećaju, ne reaguju na emocije drugih i ne razumiju šta se dešava u njima.
Treba napomenuti da se ovo stanje može pojaviti i kod muškaraca i kod žena sa autizmom i psihopatskom ličnošću.

Da zaključimo, postoji nekoliko razloga zašto neki ljudi ne mogu da vole. Najbitinje je razumjeti uzrok koji stoji iza toga i raditi na tome. Jer svi zaslužujemo da naučimo da volimo i da se osjećamo voljeno.


(www.uniqorner.com)