Da li su psihopate inteligentne, ili jednostavno imaju više sreće u manipulisanju?

​Psihopate su osobe visoke inteligencije: istina ili mit? Manipulativna priroda psihopata često je povezana sa svjesnošću i mentalnom oštrinom. Iako to može biti istina u nekim slučajevima, stručnjaci postavljaju pitanje da li to važi kada su u pitanju baš svi ovakvi ljudi.

Kao što navodi portal Psychology Today, ljudi koji imaju tendenciju da iskorištavaju druge mogu koristiti svoje slabosti za postizanje svojih ciljeva. Drugim riječima, oni koriste vaše nesigurnosti da manipulišu vama kako biste radili ono što oni žele.

Ova njihova sposobnost često se povezuje sa inteligencijom, jer nekako uspijevaju nadmudriti sve ostale. Međutim, genijalnost možda nije uzrok uspješnosti ovih taktika.
Nova studija koju su proveli Sally Olderbak sa Univerziteta u Ulmu i kolege istražuje vezu između sposobnosti izražavanja emocija i psihopatije. Istraživači napominju da se psihopate opisuju kao "uspješni lažovi i manipulatori". To implicira da su ovi pojedinci dovoljno vješti da navedu druge da povjeruju da su iskreni i da dolaze samo s dobrim namjerama. Nažalost, ovo je daleko od istine.

Štaviše, psihopate su u stanju da imitiraju emocije drugih, a da ih zapravo ne doživljavaju. To je upravo onaj aspekat koji su istraživali njemački stručnjaci. U svom radu ispitivali su sposobnost psihopata da projektuju emocije upoređujući ih sa nepsihopatama. Ono što su htjeli da vide je koliko su ljudi psihopatske prirode vješti u obmanjivanju drugih koristeći svoje emocije.
Autori studije objašnjavaju:
“Ako su bolji u obmanama, očekivali bismo da imaju vrlo jake socioemocionalne vještine i veće opšte mentalne sposobnosti.”
Tim istraživača je otkrio da je možda moguće da psihopatima nedostaje intelektualna sposobnost koja im je potrebna da tako lako lažu. Oni tvrde da ove osobe ne odlikuje saosjećanje i empatija, koje su važne osobine koje pomažu ljudima da prepoznaju tuđa osjećanja.
Stoga bi psihopate mogle biti mnogo manje inteligentne nego što se to čini. Kako Olderbak i kolege navode, oni sa psihopatskim ličnostima možda „ne razumiju nijanse u emocionalnom izražavanju niti znaju kako da budu uvjerljivi u svom emocionalnom izražavanju“.
Međutim, nalazi istraživača sa Univerziteta u Ulmu ne odnose se na svakog psihopatu koji je tamo smješten. Neki od njih su zaista prilično inteligentni i majstori su u tome da izgledaju kao ljudi od povjerenja. Međutim, naučnici su bili odlučni da riješe ove dramatične razlike.

Kako bi testirali svoju teoriju, tim naučnika je odlučio da pomno promatra psihopate i njihov proces emocionalnog izražavanja i percepcije. Radili su sa 361 muškarcem, bilo u zatvoru, psihijatrijskim ustanovama, bilo u zajednici. Prosječna starost učesnika u istraživanju bila je 35 godina, a oko 85% njih nije bilo fakultetski obrazovano.
Ispitanici su morali da obave niz kompjuterskih zadataka, koji su uključivali i proizvodnju i interpretaciju šest osnovnih emocija ljutnje, gađenja, straha, sreće, tuge i iznenađenja. Takođe su morali da ispolje nekoliko unaprijed određenih emocija ispred ogledala, kako bi se uvjerili da li su dobri u oponašanju osećanja.
Zatim su muškarci koji su učestvovali u studiji morali uskladiti cijele ili dijelove slika lica. Imali su još jedan zadatak, gdje su morali identificirati emociju koju pokazuje bilo djelomično ili cijelo lice generirano kompjuterom.
Ispitujući reakcije učesnika, istraživači su sproveli kratku skalu procjene verbalnih i neverbalnih mentalnih sposobnosti. Takođe su uspostavili statistički model koji im je omogućio da ispitaju veze između opšteg izražavanja emocija i imitacije sa opštim mentalnim sposobnostima, percepcijom lica i izražavanjem emocija.

Na kraju su stručnjaci otkrili da je opšta mentalna sposobnost umjereno povezana sa opštim izražavanjem emocija. Ispitanici koji su se isticali inteligencijom bili su nešto bolji u imitiranju izraza lica koji su odgovarali datoj emociji.

Ali koja je uloga psihopatije u ovom procesu? Muškarci koji su pokazali visok nivo psihopatije su pokazali niže rezultate u izražavanju emocija. Međutim, Olderbakov tim je zaključio da je ovaj odnos nestao kada su opšte mentalne sposobnosti postale faktor. Oni su izjavili:
“Dok su visoko psihopatske osobe lošije u izražavanju emocija, to nije zbog jedinstvenog deficita ove sposobnosti, već zbog sveobuhvatnog deficita opštih mentalnih sposobnosti.”
Prema autorima, "pamet" psihopata je više povezana sa srećom koju imaju nego sa sposobnošću. Njihova stopa uspjeha s obzirom na to koliko su puta uspjeli slagati druge ljude nije tako sjajna kao što neki smatraju. Možda bi to oni predstavili kao nešto impresivno, ali samo zato što ne-psihopata ne bi potrošio toliko vremena i energije na usavršavanje umjetnosti obmane.