Da li su raj i pakao vezani za našu percepciju stvarnosti, svijeta i života?

Valja razmisliti o ideji da su i raj i pakao u nama, jer se tiču ​​naše percepcije svijeta, života i nas samih u ovom svijetu i životu.

Mnogi ljudi i ne shvataju ovu ideju percepcije, jer misle da u svakom trenutku biramo ono što percipiramo. Kao da stalno i u potpunosti stvaramo svoje iskustvo samo razmišljajući o onome da se ono dešava. Ne treba imati puno povjerenja u zakon privlačenja što se ovoga tiče. Parafrazirajući ono što je Niče rekao: „Misli ne dolaze kako ja hoću, već kako one hoće." Ovo je prilično tačno i dobro rečeno.  Svako ko je radio na sopstvenom stanju uma shvata da se najčešće ne radi o kontroli sopstvenih misli, već o tome da dopuštate mislima koje postoje da dolaze i odlaze dok održavate mentalni prostor koji želite.

Većinu vremena za ovo je potrebno mnogo vježbe i na početku prilično truda. Dakle, ono o čemu govorimo ovdje nije napad ni na koga konkretno, već poziv da preispitate svoj život kako biste, nadajmo se, uspjeli preći iz pakla u raj.
Da li sebe doživljavate u raju ili u paklu, zavisi od toga kako doživljavate samu stvarnost. Vjerovatno ne postoji to mjesto koje se zove raj niti mjesto koje se zove pakao u bilo kojoj vrsti objektivne stvarnosti. Umjesto toga, raj i pakao su vaša interpretacija svijeta u kojem živite. Ovo nije nužno lični izbor jer postoji nesvjesni model sebe. Stoga ljudi zapravo ne biraju ko su u datom trenutku - ko ste vi je zasnovano na svijetu u kojem ste živjeli i životu koji ste živjeli. Ono što jesmo je nešto što postajemo kroz svoja iskustva. Da bismo zaista promijenili ono što jesmo, moramo promijeniti osnovni program koji nas stvara.

Ego kao neophodni alat
Upravo zato se mnogi zalažu za hipnozu, jer ona omogućava da promijenite ono što jeste na dubljem nivou, tako da se mijenja i ono što ste na površini i na nivou ega. Iako bi se o ovome moglo puno pričati, vjerujemo da je ego neophodan i koristan za ljudsko iskustvo, jer je to sočivo kroz koje gledamo na svijet. Drugim riječima, naš ego je meta-okvir kroz koji gledamo na stvarnost. Martin Hajdeger govori o tome kako nas emocije usklađuju sa stvarnošću jer će u svakom trenutku emocija zasjeniti kako doživljavamo ono što doživljavamo.
Na primjer, ako osjećate intenzivnu ljubav prema svom partneru, vrlo je vjerovatno da ćete ga vidjeti kroz ružičaste naočale. Vidjećete ih kao ljupke, nevjerovatne, pametne itd. i nekoga sa kim vjerovatno želite provesti ostatak života. Sada, ako osjećate intenzivan bijes prema svom partneru, vjerovatno ga nećete vidjeti na taj način. Vjerovatno ćete ih gledati kroz sočivo ljutnje. Govorimo o istoj osobi, ali emocija toliko zasjeni iskustvo da mijenja sliku o toj osobi. Nemate nužno potpuni izbor ili kreativno iskustvo u vezi sa ovim, jer niste u potpunosti zaduženi za meta-okvir koji obavlja posao kadriranja u bilo kojem trenutku – to ste vi. Mijenjati ga dok živite je kao da pokušavate da se pretvorite u drugačiji automobil dok se vozite međudržavnom magistralom. Umjesto toga, ono što se dešava je da vam se u bilo kojem trenutku vaše iskustvo uokviruje kroz vaš ego. Ali zapravo ono o čemu ovdje govorimo je svojevrsni meta-okvir za sve okvire kroz koje gledate na stvarnost koji je neizbježno zasjenjen okvirima unutar njega poput okvira vaših emocija.
Vraćajući se na temu raja i pakla, ako živite u meta-okviru u kojem je sve "bezveze", gdje smatrate je svijet loše mjesto, da su drugi ljudi spremni da vas povrijede, da nemate šanse i prilike, ili bilo šta drugo što dovodi um do stanja koje ne vodi ka ličnom rastu (većina ljudi bi ovo nazvala lošim stanjem uma), to znači da dok doživljavate svijet, ovo su elementi koji će se javiti u vašem iskustvu. Vidjećete svijet kao vrlo loše mjesto za život. S druge strane ako imate meta-okvir da je sve super, vjerujete da možete raditi šta god poželite, i da nemate nikakva ograničenja, itd., onda će vas ovakvo stanje uma odvesti u život gdje se ponašate kao da je sve moguće. 

Iako nijedno od ovih stanja nije savršeno stanje uma, oba će dovesti do drastično različitih ishoda - a ako vjerujete da živite u svom ličnom paklu, onda vjerovatno tamo i jeste.

Raj na Zemlji
Iako je ideja o Kraljevstvu nebeskom na Zemlji nešto o čemu Isus ne govori previše, to je nešto o čemu ćete ipak pročitati na nekoliko mjesta. Vjerovatno je najočitije u Luki 17:20-21:
"U ono vrijeme, Fariseji upitaše Isusa: »Kada će doći kraljevstvo Božje?« On im odgovori: »Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: "Evo ga ovdje!" Ili: "Eno ga ondje!" Ta evo — kraljevstvo Božje je u vama."

Kao što se da primijetiti, Isusu kaže da je Božje kraljevstvo u vama. Postoji mnogo biblijskih načina da se na ovo gleda, npr. mogli biste reći da ste već dio Boga, Bog je u vama, da živite Božju volju, itd. Gledajući ovo na metaforički način, on govori upravo istu stvar koja rezonira sa riječima Nila Gajmana: "Mislim da je pakao nešto što nosiš sa sobom. Ne negdje gdje ideš." Možda, ne postoji raj u koji se može otići, postoji samo raj za pronaći. Način na koji to pronalazite je stvaranjem života koji toliko volite da se osjećate kao da ste već u raju.