TOKSIČNA SRAMOTA – nesvjesno samosabotiranje

​Da li ste zarobljeni u ciklusu straha od neuspjeha ...ali i straha od uspjeha?

Većina nas je upoznata sa osjećajem skrivenog straha od neuspjeha. Osjećaj odbijanja i neadekvatnosti koji dolazi od gubitka prilika jeste izuzetno uznemirijući.
Ali šta je sa strahom od uspjeha? Zašto se bojimo sopstvene moći? I kako možemo da prekinemo nesvjesno sabotiranje sebe?

ŠTA JE STRAH OD USPJEHA?
Strah od uspjeha je fobija koja potiče od kombinacije uslovljavanja iz detinjstva, trauma, određenih osobina ličnosti, pogrešnih osnovnih vjerovanja i uvjerenja i manjka samopouzdanja. Ljudi koji se plaše uspjeha se plaše onoga što uspjeh predstavlja, tj. prekomjerna pažnja od drugih, osude drugih, strah od nepoznatog, društveni pritisak i promjena slike o sebi.
Na kraju, strah od uspjeha proizlazi iz niskog samopoštovanja i odsustva samopouzdanja.
Poznati psiholog Abraham Maslov nazvao je strah od uspjeha “Jonin kompleks” po biblijskom karakteru Joni. Jona je bio trgovac koji se pokušao oduprijeti Božijem pozivu na ostvarenje važnog zadatka. Jonin kompleks odnosi se na “strah od vlastite veličine” ili izbjegavanje vlastite istinske sudbine.

10 ZNAKOVA DA IMATE STRAH OD USPJEHA

• Odbijanje / neefikasno postavljanje ciljeva
• Zaboravljanje rokova
• Lijenost i nedostatak motivacije da se završi neki projekat
• Odugovlačenje
• Perfekcionizam
• Izbjegavanje odgovornosti
• Isključivanje dobrih mogućnosti bez valjanog razloga
• Ograničili ste sebe na poslove, projekte i odnose koje ste davno nadrasli
• Samosabotiranje (povlačenje) kada ste na ivici da doživite uspjeh (npr. izgovori,  pozivate se na "bolest", prekomjerno korišćenje alkohola ili droge, zatvaranje u sebe, negativne autosugestije, stvaranje drame itd.

ZAŠTO SE PLAŠITE SOPSTVENE MOĆI
Autorka Merijen Vilijamson ima divan citat koji savršeno objašnjava strah od uspjeha:

“Najveći strah nije strah od sopstvene neadekvatnosti. Naš najveći strah je da smo nemjerljivo moćni. Plašimo se sopstvenog svijetla, a ne sopstvene tame. Pitamo se: "Ko sam ja da budem briljantan, prekrasan, nadaren, sjajan?" Zapravo, zašto ne bi trebalo da budeš? Imaš svrhu u ovom životu. Nema ničeg prosvijetljenog u skrivanju sopstvene prirode, kako se ostali ljudi oko tebe ne bi osjećali nesigurno. Svi bi trebalo da sijaju i svačije svijetlo treba da bude primijećeno.“
 
Strah od uspjeha je u osnovi strah od sopstvene moći. Iako ćete rijetko čuti da neko kaže: "Plašim se uspjeha", samo posmatrajte sebe,  i posmatrajte druge. Strah od uspjeha se krije u odugovlačenju i nesigurnosti. Ali je čak mnogo više od toga, posebno kada postane navika u ponašanju.
 
Zašto se bojimo sopstvene moći? Evo nekih najčešćih razloga:
1. Osjećamo se kao da nismo dostojni uspjeha. Naš unutrašnji kritičar nas zaustavlja u samom početku. Čak i ako "pobijedimo", mi i dalje ne osjećamo vrijednost i cijenimo to iskustvo ... u čemu je poenta?
2. Plašimo se da budemo u centru pažnje. Posebno introvertni ljudi ne vole biti u centru pažnje, zbog čega se uspjeh može činiti toliko neugodnim. Ako se u većem društvenom okruženju osjećate uznemireno ili stidljivo, vjerovatno birate ostati u sijenci.
3. Sumnja u sebe. Ne vjerujemo u sopstvene snage i sposobnosti, i stoga nemamo dovoljno samopouzdanja da krenemo naprijed.
4. Gubitak identiteta. Mnogi se plaše ko će postati kada postignu uspeh. Mnogi ljudi koji postižu ono što su oduvijek željeli, često su suočeni sa pitanjem "ko sam ja? ili "šta sam postao?"
5. Traumatična iskustvo iz djetinjstva. Možda smo kao djeca bili maltretirani ili kažnjavani zbog toga što smo bili iznad ostalih u našim uspjesima. Ove traumatske uspomene vezane za uspjeh stvaraju fobiju, što čini da se plašimo da ostvarimo svoj puni potencijal kao odrasli.
6. Strah da ne izazovemo negativne emocije kod drugih. Šta se događa kada bivamo napredniji od (kada nas uspjeh uzdigne iznad)  našeg partneru, članova porodice, prijatelja ili kolega? Dinamika naših odnosa se mijenja. Ponekad naš uspeh izaziva ljubomoru, ljutnju ili čak osvetu kod drugih ljudi. Ove promjene u našem društvenom životu mogu se činiti zastrašujuće i prijeteće, pogotovo ako ne želimo da prekidamo veze sa nekim ljudima.
7. Strah da ćete se udaljiti od “duhovnog” života. Mnogi ljudi vjeruju da biti "duhovan" znači krajnju skromnost, plašljivost, sramežljivost i sl. Ovdje je opet po srijedi društveno (ponajviše religijsko) uslovljavanje tokom odrastanja.  Izreke poput: "Bolje je dati nego primiti " mogu poslužiti nekad i pokazati se kao vrlina, ali je problem ako se stalno izvlače iz konteksta i koriste kao način da uskratimo našu potrebu da se aktualizujemo kao duhovna bića. 

U današnjim zajednicama novog doba i usred „kulture samopomoći“ postoji prilično komplikovana veza sa novcem i duhovnim rastom. Ljudi koji se trude da dožive lični uspjeh često se smatraju "prodatim", "prekomjerno ambicioznim" ili "sebičnim". Skoncentrisanost isključivo i samo na uspjeh, uz zanemativanje sveha ostalog, jeste pogrešan način života, ali nema ničeg lošeg u tome ukoliko ljudi žele da dožive jednu vrstu ispunjenje kroz sopstveni uspjeh, tj. uspjeh ne mora iskvariti nikoga, ukoliko sama osoba to ne dozvoli.