Dehumanizovano društvo prema Erihu Fromu

Erich Fromm je predvidio da će 2000. godine društvo bivati sve više individualizirano, dehumanizirano i podložno tehnologiji. Tvrdio je da će nas to učiniti ne samo manje slobodnima, već i nesretnijima.

​Erich Fromm je definirao dehumanizirano društvo. Ovaj koncept ocrtava refleksiju koja nam je danas posebno poznata.

Poznati psihoanalitičar, filozof i socijalni psiholog tvrdio je da će se svijet progresivno kretati prema scenariju sa manje društvene interakcije i većom izolacijom. Nadalje, izjavio je da će u 'megamašini', kako je definirao industrijalizirano društvo, čovjek biti rob tehnologije.

Frommova definicija je više ličila na predviđanje. U stvari, to je bila gotovo tačna vizija naše trenutne stvarnosti. Godine 1968. objavljena je njegova knjiga Revolucija nade. U ovome je želio razmišljati o društvu i tipu ljudskih bića koji će se naći 2000. godine. Spekulirao je da će svijet sigurno postajati sve hladniji, otuđeniji i manje empatičan.
Fromm je tvrdio da dolazak novog milenijuma neće biti kulminacija sreće, a još manje slobode. Iz tog razloga, i da bi vratio nadu u beznadežni svijet, sugerirao je da je neophodno postati svjestan niza dimenzija. U stvari, prijedlozi koje nam je Fromm ostavio i danas su relevantni.

​„Opasnost prošlosti bila je da to što su ljudi postajali robovi. Opasnost budućnosti je to što čovjek može postati robot.”
-Erich Fromm-

​Ključevi za razumijevanje dehumaniziranog društva
Ima onih koji ističu da je Erich Fromm bio jedna od onih ličnosti koja nije dobijala dovoljno pažnje ili priznanja koje je zaslužio. Zapravo, njegove kolege iz Frankfurtske škole, kao što su Theodor Adorno i Max Horkheimer, možda su poznatija imena u oblastima filozofije ili sociologije. Međutim, sada moramo prepoznati veliki intelektualni utjicajj koji je Fromm imao na američki intelektualni svijet. Dublje, u polju psihologije.
Fromm je bio veliki branilac slobode.   U stvari, upozoravao je na mehanizme kojima bismo mogli postati pokorni. A tome nas uči čak i istorija.

​Revolucija nade imala je proročku poruku. Zaista, u ovoj knjizi je želio da nas upozori na to kako bi izgledalo ljudsko biće iz 2000. godine. Tvrdio je da će ljudska bića biti obični potrošači, pasivna bića podvrgnuta mehaniziranoj stvarnosti koja odvaja jednog pojedinca od drugog.
Dehumanizovano društvo kako ga je identifikovao Erich Fromm je, na mnogo načina, portret našeg današnjeg svijeta.

“Bolesna osoba se nalazi kod kuće sa svim drugim sličnim bolesnim osobama. Cijela kultura je usmjerena na ovu vrstu patologije.”
-Erich Fromm-

Ljudsko biće će biti samo još jedna mašina
Erich Fromm je sa određenom zabrinutošću promatrao napredak industrijaliziranih društava, poput Sjedinjenih Država. Zaista, iako je istina da napredak donosi utjehu, nema sumnje, da prividno blagostanje ima cijenu, mračnu stranu.

​Poslovna elita, pa čak i sami poduzetnici, samo su dodaci mašinama koje pokreću svijet. Robovi smo tehnologije. Megamašina je, za Fromma, potpuno organizovan i homogenizovan društveni sistem u kojem su mašine i ljudi jedno te isto. Jedina razlika je u tome što ljudsko biće gubi slobodu, zdravlje i sreću da bi ove mašine mogle raditi.
Uzimamo zdravo za gotovo da su nam naši računari i druge tehnologije na usluzi. Međutim, u stvarnosti je obrnuto. Postoji još jedan zanimljiv aspekat koji je Fromm istakao u svojoj knjizi. Ideja je da će muškarci i žene izgubiti vjeru i povjerenje u ljudske vrijednosti, a umjesto toga će prepoznati samo tehničke i materijalne vrijednosti.
Dehumanizovano društvo, prema Erihu Fromu, biće nesretno društvo.

​Suočeni sa sumornim izgledima, postoje dvije opcije
Erich Fromm je želio spriječiti da se njegova predviđanja postanu stvarnost. On je sugerirao da čovječanstvo ima dvije mogućnosti. Prvi je da vas zanese taj mehanizirano društvo u kojem će pojedinac biti samo zupčanik. Drugi način je da, ako želimo da napredujemo kao društvo, moramo paziti da tehnologija služi našoj dobrobiti, a ne obrnuto.
Ovaj njemački filozof je znao da nas mnogo košta ulaganje u vlastiti rast i napredak. Da često upadamo u apatiju i inerciju. U stvari, mi se ne obavezujemo na promjene, ali, u mnogim slučajevima, mi smo samo robovi svoje pasivnosti i samozadovoljstva.

Ljudska bića postaju apatična jer sve više ovise o mašinama nego o vlastitoj sposobnosti rasuđivanja i pokretanja revolucije.

​Da li je već prekasno?
„Ako ljudi ne shvate u kom pravcu idu, probudiće se kada bude prekasno i kada im je sudbina nepovratno zapečaćena“, istakao je From u svojoj knjizi. Njegova teorija dehumaniziranog društva imala je proročansku konotaciju srodnu predviđanjima Georgea Orwella.
Međutim, sledeće pitanje je: da li smo još uvijek na vreme da izbjegnemo ili spriječimo da čovečanstvo bude podređeno tehnološkom univerzumu? Nešto što i sam Fromm ističe je da konzumerizam nije put do sreće i da istinski napredak i slobodu pokreću oni koji mu se odupiru. Već smo malo zakasnili za njegovu konkretnu revoluciju, ali svakako trebamo imati na umu njegove misli.