Zašto se djeca okreću od roditelja i osuđuju ih na usamljenost? Zašto ponekad, uprkos svim naporima, djeca ne žele ni da čuju za svoje roditelje?
Sigmund Frojd je još u prošlom veku opisao razloge u osnovi ovakvog ponašanja.
“Ko zna umjerenost u svemu, biće srećan” Za vrijeme najintenzivnije žeđi, kada sve presušuje od nedostatka vode, čovjeku je potrebna samo određena količina vode da ga utaži: ako nastavite dolijevati vodu nakon što žeđ nestane, to može dovesti do nepopravljivih posljedica: voda može i dati život, ali ga i oslabiti i oduzeti.
Kiša koja navodnjava plodno zemljište može biti i spas i katastrofa: ako je umjerena i dobro nalijeva tlo, usijev će imati koristi, ali ako je bujica, uništiće usijev. Vatra, voda, vazduh – sve su ovo zemaljski elementi koji mogu donijeti i dobro i loše – baš kao i majčinsko vaspitanje i majčinska briga.
Nedostatak majčinskog odgoja i emocionalne bliskosti je bolno za dijete, ali ako ga ima previše, opet ni to nije ništa bolje. Može li brižna i hiperbrižna majka djetetu nanijeti istu štetu kao i ona koja ga je potpuno napustila? Jednostavno ih je nemoguće uporediti, ali obje opcije su destruktivne. Koja je razlika između paljenja vatre radi grijanja i opekotine? Razlika je vrlo mala, ali dovodi do značajnih razlika u posljedicama: “Svaka majka koja previše štiti svoje dijete, spaljuje ga plamenom svoje brige. Zašto se majka koja kontroliše suočava sa usamljenošću Da li majka koja je svom djetetu dala ne samo život, nego i starateljstvo i ljubav, koja je utrošila toliko vremena i truda na njegovo podizanje, zaslužuje usamljenost u starosti? Zar majka ne zaslužuje bar malo pažnje i makar deseti dio onoga što je sama dala? Ovo je tragična priča svih majki koje nisu svjesne svoje uloge u odgoju djeteta: njihova pojačana osjetljivost, pojačana kontrola nad djetetom i starateljstvo ne daju ništa osim otuđenja djeteta, a ponekad i ljutnje. Zamislite mladunče lava čija majka pronalazi plijen za njega, donosi mu hranu i ne dozvoljava mu da sam krene na put - je li to dobro ili loše? Razmislite. U početku je ta velika briga korisna, a onda postaje izuzetno štetna. Ako majka lavica ne dopusti mladunčetu lavića da lovi, ne dozvoli mu da se spotakne i padne u prašini u potrazi za antilopom, ne dopusti mu da se razočara što nije uhvatilo svoj prvi plijen, ne dozvoli mu da ojača, mladunče lava će ostati "neobično" i slabo: hoće li moći preživjeti kad mu majka ostari ili kad ona umre? Odrasli lav će biti osuđen na smrt i neće biti prihvaćen od drugih lavova zbog nemogućnosti lova. Ista stvar se događa i ljudima: dijete koje je lišeno mogućnosti da se samostalno prilagodi svijetu osuđeno je na ovisnost o majci i patnju. Kada jednog dana uđe u svijet odraslih, neobučeno, slabo dijete će podsvjesno početi da se ljuti na svoju majku, koja je oduzela priliku da postane jača i vezala ga za sebe. Često takva djeca napuštaju roditelje na duže vrijeme. Šta može učiniti majka koja prekasno shvati svoju grešku A ipak, majke se ne mogu kriviti što svom djetetu daju više nego što je potrebno – mnoge iskreno vjeruju da će tako biti bolje, a kada se izgubi kontrola nad djetetom, nesvjesno pribjegavaju manipulaciji i apeluju na djetetov osjećaj dužnosti prema majki. Transformacija od majke koja je držala dijete pod kontrolom i davala savjete već formiranom organizmu kako da živi, umjesto da mu dopusti da živi sam, do majke koja stavlja život djeteta u njegove sopstvene ruke uvijek je bolna. Često je to bolnije za majku nego za dijete, jer mora priznati da je time naudila ne samo sebi, već i djetetu. Čak i ako je to iz dobrih namjera.
Postoji samo jedan izlaz za majku – i lak je i težak: otpustiti čvrsti stisak i pritisak. Što je jači pritisak na dijete u djetinjstvu (i kasnije), ono će se više povlačiti i ostavljati majku samu. Jednog dana, osjećajući da ga majka više ne kontroliše toliko, odraslo dijete će pokušati da "testira vode" da vidi hoće li se majčine ruke ponovo stegnuti oko njegovog života. Sačekaće majčinu reakciju tokom komunikacije sa njom i pitataće se: "Hoće li mi ona dati još jedan savjet? Hoće li presuditi? Hoće li se miješati u moj život?" Ako je tako, dijete će se ponovo udaljiti, ali ako majka popusti i pokaže svoju ljubav u prihvaćanju, odnos može ući u fazu izlječenja. Zapamtite da je za malog lavića najvažnije da ga majka nauči da bude jak i samostalan, a ne koliko će mu ona sama plijena donijeti. Ponekad najbolje što možete učiniti za djecu je da ih pustite da odu da bi se jednog dana ponovo vratila. Snažna i zahvalna.
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|