Dok čekate da vam se život promijeni...

Ne volim komplikovati život. Jedna od stvari koju svakodnevno praktikujem već nekoliko dana jeste gledanje u život direktno, bez iluzija ili vječitih obećanja prema sebi. Shvatila sam da koristim veliku količinu energije pokušavajući da predočim i zamislim slike sebe u budućnosti. 

Shvatila sam da sam bila i previše skoncentrisana na sjutrašnjicu. ​​ Odlučila sam se da prestanem živjeti život u konstantnoj nadi i čekanju; naučila sam da ne očekujem ​​ništa od sebe. Čim sam donijela ovu odluku, činilo se kao da sam osjetila veliko plakšanje u srcu, a moja je duša doista počela živjeti. Uopšteno govoreći, ljudi se previše usredotočuju na "kako" treba da žive, konstantno donoseći neka pravila, i čineći to ne shvataju da uopšte ne žive. Zatvaraju svoje duše i "egzistiraju" mehanički poput nekih mašina.

Zato sam prestala vrtjeti jedne te iste misli o sebi i svom životu, o onome što "treba" da očekujem od sebe, o nadama, iluzijama i deluzijama. Odlučila sam prestati očekivati stvari u životu i živjeti neprekidno i u svakom trenutku...usredotočiti se na ono što se događa u sadašnjosti i uživati, a ne samo čekati da se nešto dogodi.

"Prošlost se završila, ono što te očekuje se još uvijek ne događa; jedino je sadašnjost tvoja."
-Arapska poslovica-

Ne čekajte na druge
Dio moje odluke je da ne čekam na druge. Ne čekam tuđe potvrde, razumijevanje, na tuđu vrjednovanje i tuđu pažnju, jer se ovo najčešće ne događa ni brzo ni lako. Naučila sam da je najvažnija stvar da vjerujem u sebe i ako nešto učinim za nekoga, da ne očekujem povratnu uslugu, već da postupam iz srca, zato što to želim.

Nemojte čekati na novac
Prije sam se mnogo više usredotočavala na dostizanja novih ciljeva i ostvarenje prilika na poslu. Imala sam previše očekivanja od posla i karijere. Gajila sam previše iluzija i pogrešnih ideja o karijeri koja će me "učiniti sretnijom" i donijeti više novca. Međutim, što više  čeznete za materijalnim stvarima, manje dobijate od života. Drugim riječima, ne postajete sretniji niti ispunjeniji. Na kraju sam prihvatla ono što već imam i naučila kako da se zadovoljim sa tim. ​

U momentu sam shvatila da ne uživam u onome što doista imam u svakom trenutku. Ograničavala sam sebe fokusirajući se na budućnost, na ideju da imam sve više i više. A u stvarnosti sam gubila onaj najvažniji dio vremena: sadašnji trenutak.

Nemojte čekati da sve bude savršeno
Zašto čekati da sve bude savršeno? Ukoliko razmišljate tako, gubite svoj istinski unutarnji mir.

Kada prestanete čekati na savršenstvo, prestajete zavisiti od vaše okoline i shvatate da je prava moć unutar vas samih, u sopstvenom unutarnjem miru i ravnoteži. Savršenstvo ne postoji. Ne tražite ga, ne čekajte da vam život postane "savršen"; samo ćete se umoriti i izgubiti dragocjenu energiju. ​

Ne oslanjajte se na sjutrašnjicu
Plašimo se da nećemo biti u stanju da nadvladamo ono čega se plašimo, ili ono što mislimo da bi se moglo dogoditi. Zato sam počela razmišljati na ovaj način: "ono što se mora dogoditi dogodiće se, a sve što se događa ima svoje razloge".  

Svi imamo planove. Svi imamo ambicije i ciljeve. Međutim, kada počnete živjeti uz gore navedenu "mantru", bićete u stanju uočiti nevjerovatne prilike koje vam se pružaju. 

Konstantna očekivanja crpe našu energiju i sužavaju našu viziju, što znači da nismo u stanju sagledati sve opcije i puteve koji se prostiru pred nama. Ove mogućnosti najčešće već postoje u našem umu, ali ih nismo u stanju vidjeti. Zašto? Zato što je naša energija često blokirana razmišljanjem o "kako", a ne "zašto".

Ranije bih uvijek gledala prema spolja. Predugo bih čekala. Moj um bi stvarao lanac događaja koje sam priželjkivala u svom životu, i zato je moja glava uvijek radila pod pritiskom da postignem "ove i one ciljeve". Previše ciljeva i očekivanja, premalo vremena i života. Moj um bi radio "200 na sat", stalno sam pitala što će se sljedeće dogoditi. Bila sam u stanju konstantne tjeskobe, a to ne samo da nije lijep osjećaj - to je jako štetan osjećaj.

Ovo se događalo zato što nisam znala kako da postignem ono što sam priželjkivala i čemu sam se nadala.  Ali, želite li znati najzabavniji dio? Kada sam prestala razmišljati o mehanizmu i "lancu događaja", preda mnom su iskrsli nevjerovatni odgovori i ideje. To mi je omogućilo da puno jednostavnije ostvarim neke stvari i da mnogo više uživam u njima. Previše razmišljanja vam neće pomoći u životu. Samo će vas smoriti.

Uvijek bih bivala fizički i emocionalno iscrpljena kad bih se odlučila učiniti nešto. To je bilo poput treninga za maraton u koji bih se razočarala i koji bi mi oduzeo nešto od života. Ovo je paradoks: stvar koju sam najviše željela bi mi oduzimala svu vitalnu energiju dok bih pokušavala da je dosegnem i ostvarim. Čini se besmisleno, zar ne?

Nakon "sređivanja prioriteta" u sopstvenom umu i nakon shvatanja sopstvenog uma i potreba sopstvene duše, moj se život počeo ispunjavati novim darovima. Počeo sam vrjednovati ono što mi život pruža, ono što do tada nisam dovoljno cijenila. ​

Ukratko, sve se svelo na to da prestanem kontrolisati život. Jednostavno sam se zaustavila i "pustila život" da ide svojim tokom. Sve se događa onako kao trebam jer život ima svoj tempo, jednostavan, jedinstven i nepromjenjiv. Dakle, ne pokušavajte "uhvatiti" život i staviti ga pod kontrolu. Ne živite od očekivanja, planova i nada. Jednostavno udahnite, pustite život da teče i budite iskreni prema sebi

"Vjerujte vremenu, ono često daje slatka utočišta za mnoga gorka iskušenja".
-Miguel de Cervantes-